Za razliku od hrvatskih bankara, koje financijski cunami nije ni okrznuo, industrija osiguranja mogla bi postati "konačište" za posljedice recesije, što će tu grupaciju na kraju kalendarske godine gurnuti u gubitak.

Broj polica ugovorenih kroz kanale bankoosiguranja manji je nego lani za 80 posto. Prepolovljen je broj i novoregistriranih, time i osiguranih cestovnih vozila. Stagnira osiguranje imovine, životna osiguranja s investicijskim rizikom pala su 17 posto, manje je ugovora za osiguranje robe u transportu... Usto je država bez komunikacije s grupacijom početkom godine uvela fiskalne obveze u visini 250-300 milijuna kuna. Predstavnici vodećih tržišnih igrača sve češće izjavljuju kako će poslovnim uspjehom smatrati uspiju li ovogodišnji premijski rezultat dovesti na razinu učinka 2008. godine. Hrvatima u odnosu na razvijena tržišta kronično manjka novca, ali i edukacije. U dnevnoj dvojbi (ako je uopće ima) hoće li 13 kuna potrošiti na cigarete, mobitel ili policu osiguranja (s kojom bi lagodnije čekali starost), treća opcija gubitnik je već u začetku ideje. Branša je još prije tri godine Vladi ponudila projekt, neka poslodavce oslobodi poreza na mjesečne uplate polica životnog osiguranja. Kako kolektivna polica jamči popust, izlicitirali su da bi godišnji trošak po zaposlenom iznosio 1800 kuna. Međutim, ni s te adrese nema reakcije. U potrazi za slamkom spasa industrija je opet (u srijedu) organizirala skup čija bi poruka trebala naći put do Banskih dvora ili ureda resornog ministra. Premda bi te uplate povećale gotovinu u blagajni osiguratelja, važnije od toga su činjenice da se automatizmom zakona taj novac investira na ovdašnjem tržištu te da budućim umirovljenicima donosi bolji standard.

Izvor: osiguranje.hr|Poslovni dnevnik