Želite kredit od 2.500 €, na rok od 24 mjeseca s kamatom od 9,5 % + trošak obrade kredita? Ništa lakše. Donesite štedno-kreditnoj zadruzi policu osiguranja života (od osiguratelja kojega štedionica "toplo" preporuča) vinkuliranu u njezinu korist (naravno, plus: bianco mjenicu i potpisanu administrativnu zabranu na plaću) i – kredit ste dobili. Korektna klauzula: možete ga vratiti i prije ugovorenog vremena. Gđa. M.O. odlazi kod preporučenog osiguratelja, sklapa ugovor o osiguranju života s rokom trajanja od 20 godina (dakle, do njezine 75. godine), godišnjom premijom od 400 € (odmah uplaćeno za prvu godinu trajanja osiguranja) i vinkulacijom koju predaje štedno-kreditnoj zadruzi, potpisuje zatraženu bianco mjenicu i administrativnu zabranu i 2.500 € je u džepu.
No, nakon uplate nekoliko obroka kredita, odlučuje ostatak uplatiti u jednokratnom iznosu, sukladno ugovoru o kreditu. S potvrdom o uplati duga, traži povrat vinkulacije i s njom odlazi osiguratelju tražeći raskid ugovora o osiguranju života i povrat uplaćene premije. Osiguratelj, pozivom na Zakon o obveznim odnosima, odbija dati raskid. Poziva gđu. M.O. na plaćanje premije. Ova ne plaća i osiguratelj stornira ugovor o osiguranju života zadržavajući do tada uplaćenu premiju životnog osiguranja. Iznenađena M.O. badava ističe da joj kod sklapanja ugovora o osiguranju života nitko nije protumačio što to zapravo radi; tvrdi: bila je uvjerena da osiguranje života mora postojati dok traje i otplata kredita, a kako je otplatila (prijevremeno) cijeli dug – ne vidi razloga daljnjem plaćanju premije osiguranja, koju uostalom više nema otkuda ni plaćati, jer bi za njezino plaćanje morala uzeti novi kredit; ne može prihvatiti da je njezinih 400 € bespovratno izgubljeno, jer su joj kod sklapanja ugovora uporno tumačili da je osiguranje života štednja i da će svoju "ušteđevinu uvijek moći dobiti natrag".
Osamljeni slučaj? Nipošto. Ima ih vrlo mnogo. Ljudi ulaze u posao kojega ne razumiju. Onaj tko bi im trebao protumačiti, i čija je to zakonska obveza (čl. 89. Zakona o osiguranju), to ne čine, jer se boje da će tumačeći klijentova prava i obveze – izgubiti posao. U konkretnom slučaju već činjenica da se uzima kredit i da je uzimanje kredita povod i motiv sklapanja ugovora o osiguranju života, trebalo je upozoriti osiguratelja na potrebu da budućem klijentu detaljno obrazloži u što se upušta i koju vrstu ugovora treba sklopiti, odnosno, na koje vrijeme. Ovako, pozivanje na odredbe ZOO za osiguranika je samo pravdanje "…otimačine mojih 400 €". Ružno. I nespojivo s obrazloženjem odbijenice gđi. M.O. u kojoj doslovce stoji "Naše društvo s preko.… godina osigurateljne tradicije uspješno posluje zahvaljujući povjerenju i zadovoljstvu svojih klijenata. Profesionalnost i rad u skladu s pravilima struke načela su na kojima se zasniva naša poslovna filozofija…"
Izvor: osiguranje.hr|Dr. sc. Marijan Ćurković