Sudeći prema podacima o poslovanju hrvatskih osiguratelja za deset mjeseci 2007. (7,6 milijardi kuna), može se očekivati da magična granica od deset milijardi zaračunane bruto premije neće biti dosegnuta. To pokazuje da je ova godina bila bliža stagnaciji (rast približno 10-11%) nego pojačanoj ekspanziji koju su osiguratelji početkom godine optimistički najavljivali i očekivali. Da nije bilo osporavanog Sporazuma o strožem kažnjavanju prekršitelja temeljenoga premijskog sustava osiguranja od automobilske odgovornosti, koji im je, bez mijenjanja tarife, donio približno 250 milijuna nove premije, osiguratelji bi uknjižili rast prema stopi manjoj od 10 posto.

Država marginalizira osiguravatelje

Ustvari, neživotna osiguranja već bilježe jednoznamenkasti rast (8,9%), a životna pokazuju zamor (14,1%), iako su i dalje najpropulzivnija vrsta osiguranja. Nije naodmet upozoriti i na činjenicu da društva u vlasništvu domaćega kapitala (sedam od njih 22) ostvaruju uglavnom jednoznamenkaste stope rasta, a gotovo sva društva u vlasništvu inozemnog kapitala - dvoznamenkaste. U sklopu te tendencije je i stalno snižavanje udjela najvećega i najstarijega domaćega državnog osiguratelja, koji se spušta prema nedavno nezamislivoj granici od 30 posto udjela na tržištu.
Sve to ukazuje na trećerazrednu poziciju industrije osiguranja unutar financijskog sektora, što znači da je još vrlo daleko vrijeme u kojem će se moći uspoređivati banke i fondove, s jedne strane, i osiguranje, s druge.

Zapravo, takvo stanje ne treba ni čuditi, jer država, unatoč suprotnim očekivanjima, nije poduzela ništa kako bi potpomogla razvoj osigurateljne industrije. Izostale su mjere poticaja za štedne oblike osiguranja, reforma zdravstvenog osiguranja je odgođena, zakonodavni okvir nije se mijenjao, prijedlozi osigurateljne struke ne uvažavaju se, o dijalogu između vlasti i industrije nema ni govora (to se najbolje vidjelo na nedavno održanim Danima hrvatskog osiguranja, kad na zamišljenom godišnjem sajmu osigurateljne industrije nije bio nitko iz prve lige funkcionara - od nadležnog Ministarstva financija preko Hrvatske gospodarske komore do Hanfe.

S takvom ne baš previše optimističkom situacijom ulazimo u 2008. Što se može očekivati? Obećana izmjena propisa iz oblasti osiguranja morala bi se provesti do ljeta. Prema najavama, mijenjat će se Zakon o osiguranju u oblasti odredbi o kapitalu osiguravajućih društava i materiji posredovanja i zastupanja u osiguranju, među kojima je i, za hrvatsko tržište vrlo važna, pozicija tehničkih pregleda kao zastupnika osiguranja, a u svjetlu deregulacije tržišta obveznih osiguranja. Vjerojatno će i odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pretrpjeti manje izmjene. No, činjenica da u povjerenstvu za izmjenu propisa iz oblasti osiguranja nema nikoga iz industrije osiguranja ne ohrabruje i još jednom potvrđuje posvemašnju marginalizaciju te djelatnosti.

Slovenci kupili sve u državama bivše Jugoslavije

Realno je, prema svemu sudeći, očekivati nastavak trenda stagnacije i usporenog rasta. Dolazak novih osiguratelja, ponajprije u stranom vlasništvu, kao posljedica uvjerenja da hrvatsko tržište osiguranja u usporedbi s onim europskim (još) nije saturirano - sasvim je izvjesna. Pritom se računa na vrlo dobro uhodanu suradnju 'banka-osiguratelj' i nove bankarsko-osigurateljne proizvode koji omogućavaju bogatijima da igraju ulogu investitora iz ušteđene matematičke pričuve životnih osiguranja. Naravno 'domaći' osiguratelji u toj igri izvući će kraći kraj, zbog čega će stope rasta osiguratelja u inozemnom vlasništvu biti i dalje iznad onih koje može realizirati patuljasta suradnja 'domaća banka - domaći osiguratelj'. U skladu s time, povratak ili prodor hrvatskog osiguranja na inozemna tržišta, koji bi mogao nadoknaditi gubitak premije na domaćem tržištu - nije realna opcija, ponajprije zato što je propuštena izvrsna prilika koja je postojala. Slovensko osiguranje (Triglav i Sava Re) kupilo je sve što se moglo kupiti u državama nastalim raspadom Jugoslavije. Veći osiguratelji s tih područja vjerojatno će, kao i kod nas, završiti u portfelju EU grupacija (što potvrđuje nedavna kupnja DDOR Novi Sad od strane talijanske grupacije SAI-Fondiaria).

Automobilska odgovornost Deregulacija obveznog osiguranja Oči javnosti uprte su u deregulaciju cijena obveznih osiguranja, među kojima je svakako najvažnije obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti koje stupa na snagu 1. siječnja 2008. Ako je suditi prema prvim sugestijama nadzornog tijela, koje su prilično ohladile stručno neutemeljene kalkulacije o smanjenju i diverzifikaciji tarifa, mjesta za smanjenje premija nema. Suprotno tome, premija bi trebala i porasti. Ipak, očekuje se da se to neće dogoditi i da će pojedini osiguratelji iskoristiti prigodu kako bi povećali udjel na tržištu, što i ne čudi, jer ta osiguranja zauzimaju gotovo 30 posto ukupno zaračunane premije. Sljedeća će godina svakako biti godina napuštanja dosadašnjeg sustava kontroliranih cijena obveznih osiguranja. No, u toj vrsti osiguranja slijedi i povećanje sadašnjih minimalnih zakonskih osiguranih svota na koje se mora ugovoriti osigurateljno pokriće kako bismo se približili rješenjima u susjednim zemljama članicama EU, a to će svakako biti novi teret za osiguratelje, jer je sve više prometnih nesreća s više mrtvih i ozlijeđenih, kod kojih ukupno nastala šteta prelazi propisanu ili ugovorenu osiguranu svotu. Ostaje i zakonska odredba o solidarnosti osiguratelja u slučaju stečaja jednoga od njih (ostali plaćaju njegove štete putem garancijskog fonda razmjerno svome udjelu u premiji te vrste osiguranja), a postavlja se i pitanje odgovornosti države za takve štete. U sklopu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti 2008. će obilježiti i borba za smanjenje broja neosiguranih motornih vozila. Imovinska osiguranja Ekologija kao šansa Nastavit će se stagnacija imovinskih osiguranja, u čemu slijedimo trendove u razvijenim EU zemljama. Preraspodjela starog portfelja, na osnovi dampinških tarifa, nastavlja se na štetu ukupnog rasta te vrste osiguranja. Nije realno očekivati dogovor osiguratelja o poštovanju pravila struke, aktuarskih načela i sl., što se najbolje vidi u kasko osiguranju vozila leasing društava, gdje se polica kasko osiguranja svela na usputni 'sitni' besplatni dar, unatoč katastrofalnom rezultatu tog osiguranja upravo kod leasing društava. Potreba za sveobuhvatnijim osiguranjem odgovornosti ne nalazi odjeka. Riječ je o profesionalnoj odgovornosti liječnika i sličnih zanimanja, kod kojih financiranje troška osiguranja odgovornosti nije sustavno riješeno. Ipak, očekuje se da će se tom problemu, zahvaljujući promijenjenoj sudskoj praksi o odgovornosti za štetu, u 2008. g. posvetiti posebna pozornost. U istu kategoriju spada i osiguranje odgovornosti za zagađenje okoliša. Ekološki incidenti pokazuju trend sve veće učestalosti po broju i visini štete. Kažu da će pregovori s EU o ekološkim pitanjima biti vjerojatno najteži i da će prihvaćena rješenja za Hrvatsku biti najskuplja. U sklopu toga sigurno će se naći mjesta i za osiguranje od odgovornosti za ekološke štete, što je šansa za osiguratelje. Problem osiguranja tzv. katastrofalnih rizika, kao što su oluje, poplave, pijavice, suša i sl. pitanja su koja neće moći mimoići ni hrvatsko osiguranje. Valjalo bi razmisliti o potrebi da se s nedostatnih državnih naknada za prirodne nepogode prijeđe na stimulirano ugovaranje osiguranja, makar i u nekom obliku obveznih osiguranja, što bilježimo u nekim zemljama članicama EU. Pravna zaštita Nepokrivena niša Osiguranje pravne zaštite u Hrvatskoj gotovo i ne postoji. To čudi ako znamo da imamo oko 1,5 milijuna sporova i odvjetničke tarife, navodno, najskuplje u Europi. Osiguranje pravne zaštite u zemljama članicama EU 2005. ubralo je premiju od 5,2 milijarde eura i godišnje raste prema stopi od 3,5 posto. Kod nas ne postoji specijalizirani osiguratelj koji bi se bavio samo osiguranjem pravne zaštite, ali postoje naznake da bi to mogao biti sljedeći novi (strani) osiguratelj na hrvatskom tržištu osiguranja. Dobrovoljno zdravstveno osiguranje Napokon pomak s mrtve točke Dobrovoljno zdravstveno osiguranje (dopunsko, dodatno i privatno) bilo je prethodnih godina rado i s velikim očekivanjima prihvaćena nova djelatnost u osigurateljnoj industriji. U očekivanju višekratno pokretane pa obustavljane zdravstvene reforme uložena su znatna sredstva u infrastrukturu. Zdravstveno osiguranje očekuje definiranje pravnog okvira djelovanja, ukidanje monopola HZZO-a i uspostavu ravnopravnosti zdravstvenih osiguratelja. Možda se možemo nadati i posebnom poticaju razvoju te vrste osiguranja: porezne olakšice za poslodavce koji sklope ugovor o dobrovoljnome zdravstvenom osiguranju uposlenika. Samo pod tim uvjetima i u Hrvatskoj bi ta vrsta osiguranja mogla zauzeti mjesto istovjetno kao i u zemljama EU. Hoće li se to dogoditi u 2008. g. - teško je reći. Odgoda reforme zdravstvenog osiguranja bila je uvjetovana socijalnim razdobljima i predizbornim vremenom. Prvi razlog ostaje, drugi nestaje... Osiguranje života Siguran rast udjela Ova vrsta osiguranja polako, ali sigurno povećava udjel u ukupnoj premiji osiguranja. Ta će se tendencija nastaviti i u 2008. Životno osiguranje, u svim svojim oblicima, klasično i investicijsko, moglo bi sljedeće godine dosegnuti ukupnu premiju iznad tri milijarde kuna te premašiti udjel obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u ukupnoj premiji, dakle, prijeći granicu od 30 posto udjela u strukturi ukupne premije. Naravno, ne budu li sami osiguratelji sjekli granu na kojoj sjede, pripisujući osiguranicima dobit koja će biti znatno ispod onoga što mogu ostvariti u bankama i fondovima.