„Rekordna inflacija u srpnju“, „znatno usporavanje potrošnje„, „ZIF-imovina u srpnju pala za 80 milijuna kuna„, „imovina fondova s javnom ponudom u srpnju manja za 4,62 %„, „osiguratelj X izdao upozorenje o padu neto dobiti za 28%„, „inflacija ruši realan rast osiguranja u BiH na svega 3%„, "osiguranje života u Hrvatskoj u srpnju raslo samo 4,0 % „, itd., zaista su naslovi koje ovih dana čitamo i slušamo, a koji s pravom izazivaju zebnju našeg čitatelja K.J.-a, koji pripada mlađoj generaciji tek stasalih potencijalnih osiguranika rentnog i životnog osiguranja (zaigran investicijskim osiguranjem života), kojemu iskustva jugo- inflacije (od 2800% godišnje!) ne znači ništa i ne može si zamisliti situaciju u kojoj bi njegovo 10-godišnje životno osiguranje, bez obzira na iznos plaćane i neindeksirane premije, na kraju vrijedilo – dvije tramvajske karte! Osiguranje je nadgradnja gospodarskom i financijskom sustavu i nije usamljeni otok. Poremećaji u gospodarstvu izravno se odražavaju na osiguranje. Ako se govori o krizi u gospodarstvu, neminovno je da se o njoj govori i u osiguranju. Ili – što je blaži pojavni oblik – stagnacija u gospodarstvu rađa usporavanje u osiguranju. Inflacija obezvrjeđuje i dovodi u vrlo težak položaj kako osiguranike (čak i kod imovinskih osiguranja zbog inflacije nadošlo podosiguranje ide na štetu osiguranika!) tako i osiguratelje. Ona utječe na visinu kamata, na prihode koje osiguratelji mogu ostvariti ulaganjem sredstava za pokriće (matematičke) pričuve, a to znači i na stopu dobiti koju mogu dati (ev. jamčiti) osiguraniku (štednih) životnih osiguranja… Inflacija povećava pričuve šteta i rashode osiguravatelja za plaćanje tekućih šteta (rast cijene dijelova i radne snage), što opet utječe na povećanje premija. Povećanje premija znači manje inovacija i manje novih osiguranika. Očito je, dakle, da bi se zbog inflacije - ako bi se nastavila kretati ovakvim trendom – osiguranje našlo pred vrlo teškim problemima iz kojih bi se moglo izvući tek uz pomoć oživjelog gospodarstva. Postoje, doduše, poznati zaštitni mehanizmi, sastavljeni od niza antiinflacijskih mjera koje stoje na raspolaganju upraviteljima rizika (primjerice, zlatne klauzule u ugovorima, police valutirane u čvrstoj valuti, obične valutne klauzule, indeksirana premija i indeksirane osigurane svote, jamčena dobit…). Današnja upravljačka tijela naših osiguratelja daleko su iznad razine onih koja su bila – u pravilu po političkoj podobnosti - postavljana u socijalizmu. Zakoni tržišta su veća garancija uspješnog prevladavanja stagnacijskih procesa, nego što su to bile administrativne mjere samoupravnog socijalizma. Efikasna kontrola državnog nadzornog tijela (HANFA) jamac je da bi osiguranje moglo uspješno izbjeći scile i haribde eventualne stagnacije, jer je o krizi, uz pozitivnu stopu rasta, nemoguće govoriti. Što želimo reći ? Da se naš čitatelj K.J. ipak ne treba plašiti najcrnjeg scenarija: gubitka premije koju uredno plaća svom osiguratelju povjeravajući mu da s njom upravlja, makar zadržao dio rizika, pristajući na investiranje u razne fondove.