Hrvatski građani većinom zanemaruju dugoročno financijsko planiranje koje bi im omogućilo ugodniju treću životnu dob, zaključak je s okruglog stola o cjeloživotnom planiranju osobnih i obiteljskih financija održanom u organizaciji udruge 'Život u plusu'.

Razlozi za to su, smatraju sudionici okruglog stola, nedostatak slobodnog novca koji bi građani mogli upotrijebiti za korištenje nekog od financijskih instrumenata osiguranja dostojanstvenog standarda u starosti, ali i njihova neobaviještenost o tim instrumentima.

Prema podacima koje je iznijela predsjednica Uprave Raiffeisen mirovinskog osiguravajućeg društva Biserka Žalac, u Hrvatskoj je samo 113 tisuća članova dobrovoljnih mirovinskih fondova, a to nije ni 10 posto aktivnog radnog stanovništva, s tim da dobar dio uključenih u treći mirovinski stup čine oni koji zbog dobi nisu mogli ući u drugi.

Podsjetila je da član dobrovoljnog mirovinskog društva, odnosno sudionik trećeg stupa, može biti svaki građanin bez obzira na dob i radni status, a da privremeni ili trajni prekid uplata zbog, recimo, financijskih poteškoća, ne utječe na članstvo u fondu.

Također je istaknula da država izdašno potiče taj oblik štednje za starost, pa je, kako je rekla, šteta to ne iskoristiti.

Drugi instrument dugoročnog osobnog i obiteljskog financijskog planiranja o kojemu je bilo riječi je životno osiguranje, koje je također, rečeno je, u Hrvatskoj nedovoljno prepoznato i korišteno.

Prema podacima koje je iznio predsjednik Uprave Generali osiguranja Michele Cirieco, udio ulaganja u životno osiguranje u BDP-u zemalja Europske unije je 5,5 posto, dok je u Hrvatskoj tek 0,06 posto.

Cirieco smatra da bi životno osiguranje država trebala fiskalno izjednačiti s mirovinskim fondovima kako bi ono postalo atraktivnije građanima, a zauzeo se i za to da poslodavci uplaćuju životno osiguranje zaposlenima.

Da dugoročno osobno i obiteljsko planiranje nije vrlina ni u drugim bivšim socijalističkim zemljama, istaknuo je Marcin Rataj, koordinator projekta financijske edukacije u međunarodnoj organizaciji Centar za mikrofinanciranje sa sjedištem u Varšavi. Prema njegovim procjenama, u Poljskoj 5 milijuna domaćinstava, a u Ukrajini 10 milijuna, treba hitnu financijsku poduku.