Mladi vozači našli su se u žiži diskusije o sigurnosti cestovnog prometa već pri donošenju novoga Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Rezultat toga zanimanja zakonodavca za njih jesu novine uvedene novim Zakonom upravo za mlade, odnosno, bolje rečeno, nove vozače: na rok od dvije godine od dobivanja vozačke dozvole - ograničenje brzine ograničenje snage motora vozila, zabrana vožnje noću od 23 do 0.5 sati osim uz pratitelja - mentora, dodatno osposobljavanje po programu sigurne vožnje itd. Te novine su ponukale i osiguratelje da, u očekivanoj liberalizaciji uvjeta osiguranja i tarifa, razmišljaju o posebnim uvjetima za osiguranje mladih (novih) vozača, sukladno - kako svi govore, praksi u zemljama Europske unije. Naravno, novine o kojima se razmišlja u još uvijek, tajnim "labosima" naših osiguratelja mogle bi donijeti nove namete mladim ili novim vozačima. Nedavno provedena analiza prometnih nesreća u Hrvatskoj u razdoblju od 1997. do 2001. g. Pokazuje da su mladi (novi) vozači - a takvima se smatraju svi oni koji imaju manje od dvije godine vozačkog staža - doista velika opasnost za sigurnost prometa, a to znači i za osiguratelje koji pokrivaju njihovu odgovornost za štete iz prometnih nesreća. U svim nezgodama kroz gore navedeno razdoblje vozači s vozačkim stažom do dvije godine sudjeluju s 18%. U razdoblju od 1997. do 2003. godine u nesrećama na našim cestama poginulo je preko 800 osoba u dobi od 18 do 24 godine. Najviše prometnih nesreća s poginulim osobama (20,8 %) opet su uzrokovali mladi (novi) vozači sa stažom od dvije-tri godine. Najveći broj prometnih nesreća dogodio se zbog brzine neprimjerene uvjetima vožnje (28,6 %), vožnje na nedovoljnom razmaku (12 %), nepoštivanja prednosti prolaza (11,7 %), nepropisne vožnje unatrag (7,4 %), nepropisne brzine (6,5 %), nepropisnog uključivanja u promet (5,7 %), itd. Podaci dakle apsolutno idu na ruku onima koji se zalažu za poseban tretman mladih (novih) vozača i u osiguranju, kako kasko tako i u osiguranju od automobilske odgovornosti. Taj poseban tretman znači donošenje posebne tarife za osiguranje mladih vozača. Naravno, u odnosu na starije (iskusnije) vozače, ta tarifa bi bila skuplja. Solidarnost između vozača najprije bi se realizirala u zajednici mladih (novih) vozača, a tek onda ako to nije dovoljno, i u zajednici ostalih osiguranika. Model je doduše poznat u nekim europskim zemljama. Pitanje je, međutim, koliko je primjenjiv kod nas s obzirom na to da je upravo ta skupina vozača - osiguranika i materijalno najslabije stojeća (izdaci za vozačko školovanje, nabavka vozila i sl.). Insistiranje na posebnom modelu moglo bi imati i negativnu posljedicu u povećanom broju neosiguranih upravo u toj skupini vozačke populacije. Stoga će i osiguratelji morati dobro promisliti da li ići i, ako da, pod kojim uvjetima u posebne tarife za mlade (nove) vozače. Za nadati se da će i u ovom slučaju konkurencija učiniti svoje i da će pojedini osiguratelji imati u vidu mogući gubitak dijela portfelja i pokušati pronaći rješenje koje će biti prihvatljivo i za njih i za mlade vozače.