Huybers je tezu uspio dokazati tako što je uz pomoć kompjuterskih modela testirao ovu i sve rivalske hipoteze - pri čemu se pokazalo da je hipoteza o pomicanju Zemljine osi jedina koja zaista funkcionira, prenosi Blic.

Otkriće bi moglo imati velikih posljedica po neše razumijevanje klime na planeti, a moglo bi, kako autor smatra, biti ključno i za "predviđanje dugotrajnih promjena klime u budućnosti".

U načinu obrtanja Zemljine osi postoje dva 'ciklusa', od kojih jedan traje 10.000 godina, a drugi 40.000 godina, a kada se oni na odgovarajući način poklope dolazi do glacijacije i deglacijacije, odnosno do nastanka i prestanka ledenih doba. Sada, kako Huybers tvrdi, "u najmanju ruku s pouzdanošću od 99% znamo da pomicanja Zemljine osi spadaju u faktore koji doprinose deglacijaciji" (topljenju ledenjaka i velikih ledenih površina, faza u kojoj se planet trenutačno nalazi).

Ako se oba ciklusa poklope, led se povlači velikom brzinom. Ako je to poklapanje prisutno, Sunčevo zračenje koje sjeverna hemisfera tijekom ljeta prima povećava se za više desetina vati po metru kvadratnom, a velike ledene mase na tim prostorima, ukoliko su prisutne , tope se i nestaju...

"Ovi statistički nalazi točno se poklapaju s onim što je početkom vijeka predložio srpski znanstvenik Milutin Milanković", kazao je Huybers, uz napomenu da povećanje količine CO2 u atmosferi, koje je svakako prisutno, ovaj proces može samo još više ubrzati.

Izvor: danas.net.hr