Kraj studenoga osiguratelji su dočekali s padom premije od samo 1,1 posto u odnosu na minus od 2,4 posto u studenom 2010., pa ako malo zapnu ovaj posljednji mjesec, mogli bi godinu završiti i s pozitivnom nulom. U svakom slučaju, rezultat je bolji od prognoziranog iako su i ovu, treću po redu, kriznu godinu obilježili svi negativni trendovi koji su od 2009. osigurateljna kola gurnuli na nizbrdicu. Kriza je i dalje tu - po mnogima čak se i povećava, dugovi vanjski i unutarnji rastu, nezaposlenost raste, zatvaraju se pogoni, investicije su u padu jednako kao i potrošnja, a sve to je jako, jako loše za osigurateljni biznis. Dodajmo tome da nema novih zakonodavnih rješenja koja bi išla na ruku osigurateljima, da su i sami osiguratelji nedovoljno jedinstveni u obrani svojih interesa, te da i dalje kroz nelojalnu konkurenciju i damping cijene sijeku granu na kojoj sjede. U tom kontekstu onih minus 1,1 posto čini se više nego dobar rezultat. A tek kako bi dobro zvučala obična nula.
A sad nekoliko riječi o onome što svi znaju, a nitko ništa ne vidi, ne čuje, niti govori.


Šlager godine

Šlager godine, barem prema broju održanih okruglih stolova i inih okupljanja osiguratelja, bez svake je sumnje rasprava o financijskoj (ne)pismenosti Hrvata. Opravdanje za takav interes prema (ne)znanju građana osiguratelji nalaze u nezainteresiranosti za njihovu ponudu osigurateljnih proizvoda, prije svega životnih i zdravstvenih osiguranja. Zna se da u zemljama EU u ukupnoj osigurateljnoj premiji životna osiguranja imaju udjel od 60 posto, dok se u Hrvatskoj vrti oko 25 posto. Zna se i da zdravstvena osiguranja u ukupnoj premiji domaćih osiguratelja imaju udjel od samo 2,8 posto, po čemu je Hrvatska na samom začelju Europe. Krivac za takvo stanje je, kako pokazuju održane rasprave, neupućenost građana u važnost i vrijednost spomenutih osigurateljnih proizvoda, a rješenje je da država donese i financira (nije rečeno, ali se podrazumijeva) nacionalni program financijske edukacije stanovništva koji bi, pazi sad, trebao napuniti blagajne osiguravajućih društava.
Možda da ipak podsjetimo naše „šparne“ osiguratelje kako to rade osiguratelji iz drugih zemalja, čije boje dijelom i oni zastupaju na hrvatskom tržištu. Njemačko udruženje osiguratelja, primjerice, osigurava (čitaj: financira) za škole nastavne materijale na temu osiguranja, a slično rade Austrijanci i Talijani. Udruženje britanskih osiguratelja sudjeluje (i financijski, dakako) u radu PFEG-a, obrazovnog tijela koje pruža cjelovito financijsko obrazovanje mladim ljudima od 4 do 19 godina, poučavajući ih da donose neovisne i upućene odluke o svojim osobnim financijama. Belgijski osiguratelji zaslužni su (čitaj: platili su) za osnivanje internetske platforme koja omogućuje učenicima i profesorima srednjih škola pronalaženje informacija o osiguranju, uključujući probleme s mirovinskim sustavom. Umjesto poučke, mogli bismo se na kraju ove priče malo i našaliti:
Znadete li koje su zanimanje izabrali najškrtiji Bračani? Znadete i bez odgovora, siguran sam.

Solventnost II nije samo tehnika

Ovu smo godinu ispunili i brojnim seminarima, predavanjima i radionicama o primjeni novih europskih pravila u poslovanju osiguratelja poznatijih pod imenom Solventnost II. Nije teško složiti se s onima koji kažu da će skorašnje uvođenje i primjena Solventnosti II biti najteže i najveće iskušenje za osigurateljnu industriju, te da bi to moglo izazvati i puno potresa na domaćoj osigurateljnoj sceni. Ti bi potresi mogli biti još jači i veći ako se, kao dosad, budemo bavili uglavnom tehničkim pitanjima u primjeni novih regula osigurateljnog poslovanja. Kod većine europskih osiguratelja poznavanje tehnike podrazumijeva se samo po sebi, a puna pažnja pridaje se radu na promjeni svijesti, poslovne, pa i životne filozofije svih sudionika u osigurateljnom poslovanju, posebno u upravljanju rizicima. Dakle, ne samo članova uprava, aktuara i užeg menadžmenta, nego i svakog zaposlenika, od zastupnika prodaje do knjigovođe, pa, ako ćemo, i do svakoga šalterskog službenika. A u tom poslu, e tu poštujemo tradiciju, debelo zaostajemo za Europom.

Godišnjica I

Prošlo je punih 20 godina otkako je osnovan DUO Zagreb, prvo privatno osiguravajuće društvo u samostalnoj hrvatskoj državi, čime su udareni temelji branše koja se danas voli nazivati osigurateljna industrija. Sa 11.000 zaposlenih, gotovo 10 milijardi kuna nove premije godišnje i dvostruko većim pričuvama, te nezamjenjivom ulogom u životu građana, gospodarstva i društva u cjelini, to i jest industrija. Međutim, ta i takva industrija zaboravila je na svoj rođendan, pa osim interne proslave Helios VIG osiguranja, osnovanog iste te 1991. godine kad i DUO Zagreb, nitko da se sjeti svojih početaka. Ni riječi o tim počecima čak ni na Danima hrvatskog osiguranja, najvećem godišnjem skupu osiguratelja, a bila je to možda prilika da se okupe ljudi uz čija je imena vezano stvaranje moderne osigurateljne ponude. E sad, znamo kako prolaze oni koji ne drže do svoje tradicije ni do ljudi koji su je stvarali. Možda u tome nađemo i dio odgovora na osigurateljne žalopojke o tome kako ih se u društvu i državi ne uvažava dovoljno.

Godišnjica II

Četiri su godine prošle otkako je država donijela Zakon o liberalizaciji kojim je osigurateljima omogućeno slobodno formiranje cijena u autoosiguranju, a mi poslujemo kao što smo poslovali i prije donošenja tog zakona. Kao što se zna, zemlje Europske unije liberalizaciju su s više ili manje potresa već davno provele. A zna se da i mi želimo biti dio te Europe i dio toga europskog tržišta koje danas funkcionira na posve drukčiji način. Tko se još sjeća Mladena Delića i njegove legendarne uzrečice: „Ma ljudi moji, je li to moguće“.

Godišnjica III

Navršava se treća godina od uvođenja famoznih 10, pa 7 posto izdvajanja iz premije autoosiguranja u korist Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Gotovo isto toliko vremena prošlo je i od osigurateljnog zahtjeva da Ustavni sud preispita ustavnost Zakona kojim je država neutemeljeno zavukla ruku u njihov džep, a od Ustavnog suda ni riječi. Teško da će i biti jer je imenovani sud zauzet prekonoćnim rješavanjem gorućih problema za državu, kao što su organizacija i način naplate parkiranja ili ukidanje pritvora bivšem premijeru. Koga zapravo briga za djelatnost koja polovicu svojih pričuva ulaže u državne vrijednosnice i time znatno pridonosi ulaganjima u projekte gospodarskog razvoja.

Tek toliko da se zna

Sredinom prošle godine zakonodavac je donio odluku o ukidanju poreznih olakšica za životna i dobrovoljna zdravstvena osiguranja. Dok je kod životnih osiguranja teško reći kakve su bile posljedice ukidanja tih olakšica, jer to i nisu bile prave olakšice nego odgoda plaćanja poreza za dobrovoljna zdravstvena osiguranja, posljedice su poznate. Zaračunata bruto premija zdravstvenih osiguratelja potkraj studenog iznosila je 233 milijuna kuna ili 3,2 milijuna kuna manje nego krajem prosinca 2010. godine. Tek toliko da se zna.

Gubitnici

Gubitnikom godine lani smo proglasili kasko osiguranje. Na svakih 100 kuna premije kaska troškovi su iznosili 112 kuna, odnosno svakih 100 kuna premije nosilo je gubitak od 12 kuna. Nemamo informacija da se tu nešto bitno promijenilo ove godine, ali zato sasvim pouzdano znamo da je stopama kaska krenulo imovinsko osiguranje zbog nelojalne konkurencije i damping cijena, kojima dio osiguratelja nastoji pridobiti novu klijentelu na sve siromašnijem tržištu. Kako još nema podataka o posljedicama te gubitničke filozofije, ostaje nam jedino da i u ovom slučaju ponovimo pitanje s kraja prošle godine: Gdje je tu logika, matematika ili naprosto – zdrava pamet.

Dani

O sadržaju rada na ovogodišnjim Danima hrvatskog osiguranja već smo pisali i pisat ćemo u sljedećim brojevima našeg časopisa. Na ovom mjestu zabilježili bismo samo izuzetnu posjećenost, besprijekornu organizaciju i raznovrsnost tema o kojima se govorilo. Da, i još nešto. Godinama opetovanu tradiciju da najveći godišnji skup osiguratelja zaobilaze (pozvani) vodeći ljudi iz vladinih i državnih resora koji tom istom osiguranju propisuju kako će poslovati, a ne nalaze vremena da čuju kako osiguratelji zamišljaju svoje poslovanje.

Što kažu osiguratelji

I za kraj, što nam o godini čije zadnje sate brojimo kažu sami osiguratelji. U našoj već tradicionalnoj novogodišnjoj anketi većina osiguratelja zadovoljna je postignutim rezultatima rasta i profitabilnosti, posebno s obzirom na okolnosti u kojima su poslovali. Uz to, priznaju kako ih je kriza primorala na kvalitetno upravljanje rizicima i ulaganjima, na povećanje produktivnosti i profitabilnosti te na smanjenju stope troškova.
Kad je riječ o problemima s kojima su se tijekom godine susretali, osiguratelji u prvi plan stavljaju nerazvijenost tržišta na kojem prevladavaju neživotna i obvezna osiguranja, neadekvatnost zakonskog okvira u kojem posluju, nepovjerenje građana u sve financijske institucije, pa tako i u osiguravajuća društva, lošu ekonomska situacija i nedostatak dugoročna planiranja štednje i upravljanja troškovima, kako građana tako i države. Na to se nadovezuje pad prodaje novih automobila i nekretnina, izostanak poreznih stimulacija države, visoka izdvajanja za HZZO, te nelojalna konkurencija u pojedinim vrstama osiguranja…
Zanimljivo je da, iako će ovu godinu osiguratelji po svoj prilici završiti bolje od pesimističkih prognoza na njezinu početku, većina njih ne očekuje značajnije pomake u 2012. Strah od krize i njezina jačanja još je uvijek dominantan u procjeni budućih rezultata poslovanja, a većina misli kako bi bilo dobro da se ponove ovogodišnji rezultati. I još nešto. Iako to ne očekuju, osiguratelji priželjkuju veću naklonost zakonodavca u izmjeni nekih neadekvatnih propisa, pa onda i u stimulativnijoj poreznoj politici i izjednačavanju uvjeta poslovanja s drugim akterima na financijskom tržištu. Pa, sretna nova, makar i uz rezultate koji su ostvareni u staroj.


Zvonko Gajski

Članak je preuzet iz tiskanog izdanja Svijeta osiguranja
Postanite PRETPLATNIK

Izvor: svijetosiguranja.hr|Zvonko Gajski