Inovacija označava primjenjivanje novih ideja na proizvode ili unaprjeđivanje poslovanja. Zapravo ne mora označavati ništa posebno novo ni inventivno. Ključno je da stvara vrijednosti. Inovacije se razlikuju prema tome koliko mijenjaju postojeći proizvod ili uslugu ili način na koji se isporučuje. Postoje i nadovezujuće inovacije, koje uključuju lagana poboljšanja, ali i transformacijske inovacije, koje radikalno mijenjaju proizvod ili kompetitivnost tvrtke.

"Istraživanje je pokazalo da mnogi osiguratelji izvješćuju kako su predstavili nove ili poboljšane proizvode, iako većina inovacija općenito nije novost za njih nego za tržište", rekao je Darren Pain, ekonomist Swiss Rea i autor studije. "No, osiguratelje prati loš glas da nisu inovativni, iako ljudi često nisu svjesni raspona i stupnja rizika koje svakodnevno preuzimaju na sebe. Nove klase rizika, kao što su osiguranje od cyber rizika i osiguranje od prekida lanca opskrbe, ili tehnika za transfer alternativnog rizika, važne su inovacije".
Većina inovacija u proizvodima na tradicionalnim tržištima osiguranja su one koje se nadovezuju na postojeće znanje i infrastrukturu. Najočitije su promjene uvjeta pokrića, udruživanje ili dijeljenje zaštita od rizika, te promjene polica osiguranja prema parametrima. "Takvo usavršavanje polica, koje zovemo i deal-by-deal inovacijama, mogu biti iznimno važne kako bi postojeći rizik ostao osigurljiv. Za osiguratelje nadovezujuće inovacije apsolutno su potrebne. No, kako bi mogli odgovoriti izazovima tržišta, osiguratelji moraju imati i određenu dozu radikalnih inovacija", istaknuo je Pain.

U svakom slučaju, osiguranje je socijalno korisno. Raspon osigurljivih rizika je mali u usporedbi s cijelim nizom rizika s kojima se suočavaju pojedinci i tvrtke. "Bez osiguranja, društvo bi ostalo bez dobara i usluga koja se ne bi proizvodila iz razloga što bi rizici bili preveliki", rekao je Pain. No, kad je riječ o razvoju novih proizvoda, tehnički, organizacijski i tržišni faktori prirodno određuju kolike bi to troškove zahtijevalo od osiguratelja (i korisnika osiguranja). Zato se osiguratelji novim rizicima uvijek moraju izlagati s oprezom. Shodno tome, ponekad postoji ograničen zahtjev za visokoinovativnim proizvodima iako su osiguratelji spremni ponuditi ih. Velike inovacije iz tog se razloga obično pojavljuju kad neka vanjska sila, kao što je donošenje novih zakona ili promjena u oporezivanju, stimulira potrebu za njima.
Često je za velike inovacije potrebna suradnja između vlade i osiguratelja, kao što su izrada novih osiguranja za vozila ili dijeljenje rizika. Mikroosiguranje je primjer suradnje između osiguratelja, vlada i neprofitnih organizacija, čime se omogućilo osiguranje milijunima ljudi koji bi u suprotnom ostali nezaštićeni. Rizik od prirodnih katastrofa je također danas osigurljiviji nego ikad, posebno zato jer se taj rizik djelomično može prebaciti na tržišta kapitala. Suradnja osiguratelja s vladama ili između osiguratelja međusobno s druge pak strane može dovesti do neželjenih posljedica. Na primjer, subvencionirano osiguranje može narušiti inicijative i dovesti do smanjene kompeticije.

Osiguratelji su danas sve svjesniji da im je za poslovni uspjeh potreban uravnoteženi pristup inovacijama, koji kombinira skromne, nadovezujuće s radikalnijim inovacijama. U budućnosti će inovacije u poslovanju i marketingu, kao što su na primjer inovacije u elektroničkoj distribuciji i marketinškim kanalima, vjerojatno ostati u centru pažnje. Unatoč zrelosti osigurateljnog tržišta, inovacije u proizvodima morat će se nositi s promjenama u postojećim rizicima ili će biti odgovor na neke sasvim nove, često kompleksne rizike.

Izvor: svijetosiguranja.hr