Georg Soros, utjecajni burzovni mag i financijski i politički teoretičar u svojoj novoj knjizi, koja se upravo pojavila u američkim knjižarama, “The New ...

... Paradigm for Financial Markets: The Credit Crisis of 2008 and What it Means” (Nova paradigma za financijska tržišta: kriza kredita iz 2008. i što ona znači), George Soros, 77-godišnji financijski menadžer i filantrop, predsjednik Soros Found Managementa, iznosi za Magazin Jutarnjeg lista svoje objašnjenje današnje velike financijske krize.

Tvrdi da je ovo tek početak krize nastale osamdesetih godina prošlog stoljeća te se može usporediti samo s “velikom depresijom”. U njezinu je središtu paradigma, po njegovu mišljenju pogrešna, a koja je dominirala ekonomskom politikom, vjerujući da se tržište samoregulira i po svojoj prirodi teži ravnoteži.

Takva ga je kriza natjerala da prošlog ljeta, nakon što se povukao u mirovinu, s gotovo 76 godina ponovno uzme u ruke svoj investicijski fond i u nekoliko mjeseci zaradi oko tri milijarde dolara, “igrajući” upravo na krizu nekretnina i drugorazrednih stambenih hipoteka. O svemu tome govori u ekskluzivnom intervjuu za Jutarnji list.

• U Sjedinjenim Američkim Državama mnogi tvrde da je najgori dio financijske krize za nama. U svojoj knjizi tvrdite suprotno, naime, da je riječ o dva mjehura i da je ovo tek početak. Što očekujete da će se dogoditi sljedećih mjeseci?

- Kriza likviditeta je za nama. Kompetentne vlasti su joj napokon uspjele stati na kraj. Ali, posljedice kraha financijskog sustava u stvarnoj ekonomiji tek treba očekivati. Ovo danas je sasvim nova vrsta krize. Dosad smo upoznali samo njenu prvu fazu, onu koja je nastala kada je puknuo “mjehur” napuhanih hipotekarnih kredita koje su banke davale i onima za koje se unaprijed znalo da su potencijalno loši dužnici. Međutim, drugi, puno veći mjehur je onaj koji je nastao tijekom posljednjih 25 godina.

• Vaša knjiga govori o pogrešnoj “paradigmi”, koja nas je i dovela u sadašnju situaciju. Kako to da su političari, ekonomisti, poduzetnici, šefovi financijskih institucija prihvatili ideju da se tržište samoregulira i da prirodno teži ravnoteži?

- Vlasti, mislim na središnju banku (američke Federalne rezerve - “Fed”) i Ministarstvo
Kriza likviditeta je za nama, ali posljedice kraha u financijskom sustavu tek treba očekivati. Ovo danas je sasvim nova vrsta krize financija, nisu na vrijeme shvatile što se događa. Naravno, tu ne mislim osobno okriviti ni sadašnjeg predsjednika Feda Bena Bernankea, ni bivšeg Alana Greenspana. Pogriješio je čitav ekonomski establišment.

Djelomično objašnjenje kako je moguće da se to dogodilo možemo naći u činjenici da je polako, iz godine u godinu, svima postajalo jasno da su komunizam i planirana ekonomija doživjeli neuspjeh. Svi su počeli vjerovati u savršenstvo tržišta, koje je, kao njihova krajnja suprotnost, svemoguće, naravno ako ga ne sputavamo reguliranjem. Ali, pokazalo se da ni to nije točno, jer neuspjeh jednoga ne znači siguran uspjeh drugoga. Međutim, danas, pak, opet postoji opasnost da se vratimo na strogo planiran sistem. Po mom mišljenju, ne smijemo napustiti tržišne mehanizme samo zato što nisu savršeni, nego se moramo truditi da ih poboljšamo.

• Zar Fedovo spašavanje banke Bear Stearns, takozvanih 10 dana koji su promijenili lice američkog kapitalizma, ne znači početak ‘nove paradigme’?

- Ne. To je uloga državnih agencija koje kontroliraju tržište. Njihova dužnost je da predvide “mjehure”. Što je više ovakvih “spašavanja”, to znači da su tamo loše obavili svoj posao. Naime, oni se ne mogu ograničiti samo na brigu o inflaciji, cijenama i dohotku. Ako o tome ne budemo vodili računa, upast ćemo u klopku tržišnog fundamentalizma.

Soros, snimljen u društvu Stjepana Mesića, pratio je razvoj znanosti, demokracije i civilnog društva u Hrvatskoj

• Teško je u nekoliko riječi objasniti vašu teoriju refleksiviteta, koju uostalom akademski svijet nije nikada pristao prihvatiti. Ipak, vaše teorije, kada se prevedu u svijet financija, očito odlično funkcioniraju. Biste li ipak pokušali na jednostavan način opisati o čemu se radi?

Podjela na lijeve i desne, na socijalizam i liberalizam potpuno je zastarjela i došlo je vrijeme da napokon smislimo nešto novo - Osnovna pretpostavka od koje krećem u knjizi je to da je ljudsko ponašanje potpuno različito od prirodnih fenomena, koji se događaju bez obzira na nečije misli i stavove. Dakle, mišljenje ne ulazi u lanac slučajnosti. Zbog toga su ljudski odnosi mnogo složeniji.

To se može primijeniti na sva područja ljudske djelatnosti, pa tako i na tržišta. Oni koji su uvjereni da se tržišta sama dovode u ravnotežu, ne vode računa o različitim stanjima ljudskog duha, poput straha, euforije, opreza, panike. Ona rađaju nesigurnost i mijenjaju tijek događanja.

• A ako to prenesemo na današnju svjetsku krizu?

- Tržišta su izvanredno učinkoviti mehanizmi, ali ona nisu savršena. Mogu izgubiti ravnotežu i tada na snagu trebaju stupiti vlasti. Središnje banke koje su se dosad ograničavale na izdavanje novca moraju naučiti predvidjeti financijske “mjehure”, trebaju interpretirati “duševna stanja” na tržištu. Priznajem, radi se o vrlo osjetljivom pokušaju upravljanja očekivanjima.

• Smatrate li da će nove ekonomije istočne Europe, među kojima je i Hrvatska, na isti način osjetiti posljedice financijske krize?

- Nitko nije imun na događaje u svjetskoj ekonomiji. Pogrešno je mišljenje da nova tržišta neće biti pogođena globalnom ekonomskom krizom. Naravno, ona će se najviše osjetiti u svom epicentru, u Sjedinjenim Državama.

• Hoće li članstvo u Eropskoj Uniji ipak pomoći novim članicama da manje osjete krizu?

- EU je manje pogođena od SAD-a. Ali, Europa ima problem Središnje banke koja je još stroža od Feda. Fed je smanjio kamatne stope za 2 posto, a ESB ne. To je dovelo do slabljenja dolara i smanjenja našeg tržišnog deficita, što je predstavljalo neku vrstu “padobrana” za pad američke ekonomije. S druge strane, rast vrijednosti eura poremetio je ravnotežu i posebno utjecao na uvoz iz Kine, koji je vezan za dolar, što naravno šteti europskoj ekonomskoj aktivnosti. Očito je da i Europa usporava.

• Bili smo uvjereni da su demokracija i tržište najčvršće povezani, neka vrsta ‘savršenog braka’. Danas, međutim, vidimo rast autoritarnog kapitalizma u Kini i Rusiji.

- Da, i vrlo sam zabrinut zbog toga. Rusija može ponovno uspostaviti neku vrstu autoritarnog režima, zahvaljujući visokoj cijeni nafte. Isto se događa iu Venezueli s predsjednikom Hugom Chavezom, koji slijedi vrlo loše ekonomske i političke odluke.

Što se tiče Kine, ona je imala najviše koristi od globalizacije. Danas je u relativno jakoj poziciji. I vjerojatno će sustići SAD. Naravno, nakon toga će se javiti određena politička pitanja, jer budući da nije riječ o demokratskoj zemlji, Kina ne prihvaća iste standarde kao ostatak svijeta. To predstavlja velik izazov, kako za Kineze, tako i za ostatak svijeta. Činjenica da u Kini vrlo ozbiljno shvaćaju Olimpijske igre govori o tome da im je stalo do mišljenja drugih. Opet, s druge strane, način na koji rješavaju problem Tibeta govori sasvim suprotno, piše Jutarnji list.

• Prije četiri godine zdušno ste se borili za Johna Kerryja u američkim predsjedničkim izborima. Sada podržavate Baracka Obamu, ali ne istim žarom. Znači li to da i McCain u krajnjem slučaju ne bi bio tako loš izbor?

- Kad govorimo o tome, treba spomenuti nekoliko stvari. Mislim da je Amerika na pogrešan način koristila svoju vodeću poziciju u svijetu. U smislu da je pokušavala nametnuti svoju volju ostatku svijeta. Svijetu je potrebno američko vodstvo, ali na drukčiji način. Ona mora voditi računa o interesima drugih zemalja. Mislim da bi Obama kao predsjednik mogao promijeniti sliku i uvesti drukčiji oblik suradnje. S druge strane, bojim se da bi McCain nastavio militaristički način dominacije, koji je slijedila i Bushova administracija, i kao što znamo, s vrlo negativnim posljedicama.

• I u Europi su u krizi lijeve, progresivne snage. Francuska, Britanija, Italija...

- Mislim da je podjela na lijeve i desne, na socijalizam i liberizam, već zastarjela. Moramo smisliti nešto novo.

Filantrop koji je potpomogao tranziciju iz komunizma

George Soros dobro je poznat svjetskoj javnosti koja ga najčešće doživljava kao kombinaciju financijskog špekulanta, investitora, filantropa i žestokog političkog aktivista spremnog da izdvoji značajan paket novca kada se negdje želi suprotstaviti političkom režimu za koji zaključi da je diktatorski. Njegove filantropske organizacije danas, u različitim oblicima, postoje u više od 50 zemalja.

Sorosev Institut otvoreno društvo vrlo je aktivno podupirao oporbu u Tuđmanovoj Hrvatskoj, ali isto se tako vrlo brzo zatvorio dotok novca u trenutku kada je smatrao da Hrvatska više nije pod prijetnom da se pretvori u diktaturu. Svojim je tadašnjim “klijentima”, među kojima je bilo i nekoliko nezavisnih medija, poručio neka se za svoju sudbinu dalje bore vlastitom kvalitetom i konkurentnošću na tržištu. Prema njegovim riječima, prvobitna ideja nije mu bila stvaranje fronte protiv Tuđmana, nego je htio preko svog instituta pomoći razvoju mlade demokracije. Tek nakon osobnog susreta s prvim hrvatskom predsjednikom zaključio je da je “bilo kakva suradnja njih dvojice posve nemoguća”. Sastajali su se još nekoliko puta, nikad uspješno, a Tuđman je u više navrata otvoreno pokazivao netrpeljivost ne samo prema Sorosu i Otvorenom društvu, nego i prema svima za koje je mislio da su na bilo koji način s njime povezani (“Judine škude”).

Soros je danas, prema procjenama američkog magazina Forbes, težak otprilike 8,5 milijardi dolara. Bogatstvo je stekao na financijskom tržištu, trgujući valutama. Svoj do danas najpoznatiji potez odigrao je 16. rujna 1992., kada je njegov fond Quantum u transakciji teškoj 10 milijardi dolara srušio britansku funtu i natjerao Bank of Englad na izlazak iz europskog sustava valutnih tečajeva, kamo se funta nikada nakon toga nije vratila.

U financijskim krugovima žestoko je odjeknuo i njegov sukob s malezijskim predsjednikom Muhamedom Mahatirom na godišnjem okupljanju međunarodnih financijskih institucija 1997. u Hong Kongu, nakon kojega je kriza “azijskih tigrova”, kako su mediji prozvali brzorastuće zemlje jugoistočne Azije, eksplodirala punom snagom. Bila je dovoljna samo jedna rečenica: “Neću vam reći kakav za sutra predviđam tečaj dolara, ali siguran sam da se u toj križaljci neke azijske valute neće dobro provesti”, rekao je Soros publici u tamnoplavim prugastim odijelima. Nekoliko sati kasnije “tigrovske” su valute bile uništene, a Azija se od krize oporavljala godinama.

Fasciniran radom filozofa Karla Poppera, koji mu je 1952. bio profesor na London School of Economics i čiji je termin “otvoreno društvo” poslije prisvojio u svom političkom aktivizmu, Soros je i sam napisao nekoliko polufilozofskih knjiga koje se, iako bez “popperovske” težine, ne mogu odbaciti kao beznačajne. Posljednja, “The Credit Crisis of 2008 and What it Means” (Kreditna kriza 2008. i što ona znači), objavljena je u srijedu.

Biznis.ba / Jutarnji list EPH / Magazin Jutarnjeg lista