Prodaja životnih osiguranja u našoj je zemlji na niskim granama. Razloga je poprilično. Svakako je prvi i najveći nizak stupanj ekonomskog razvoja mjeren u odnosu na razvijene zemlje. Vlada i posvemašnja ekonomska i društvena zapuštenost, te nezainteresiranost za bilo kakvim ozbiljnim radnim angažmanom i napretkom. Istina je da će životna osiguranja, kao važan financijski instrument koji pomaže pojedincima, obiteljima i poslovnim subjektima da ostvare svoje financijske ciljeve, rasti s rastom bruto domaćeg proizvoda i općim blagostanjem u društvu, ali to neće doći samo od sebe.
Neke aktivnosti moraju se i mogu već sada i odmah poduzimati u cilju podizanja povjerenja sadašnjih i budućih korisnika životnih osiguranja. Na sreću, postoji velik broj analiza i istraživanja svjetske osigurateljne prakse koje naša društva, ako su voljna i spremna, mogu već sada primijeniti u svome poslovanju.
Mnogi izvještaji upozoravaju da su Amerikanci i te kako svjesni da su nedovoljno životno osigurani. Gdje je rješenje? Prema studiji koju je 2011. proveo Genworth, Amerikanci bi željeli bolju suradnju sa zastupnicima ili savjetnicima u cilju boljeg razumijevanja uloge životnog osiguranja u zbrinjavanju njih i njihovih obitelji. Uz to, 40 posto potrošača ne vjeruje da ima dovoljno osigurateljno pokriće koje će zadovoljiti dugoročne potrebe njihovih obitelji. Istraživanje je pokazalo da gotovo polovica Amerikanaca ne posjeduje životno osiguranje, a od onih koji ga imaju osigurateljno pokriće može nadoknaditi samo 3,6 godišnjih prihoda.
Samo sat vremena godišnje
Više od 60 posto osiguranika koji posjeduju policu životnog osiguranja izjavilo je da bi željeli porazgovarati sa svojim zastupnikom barem jednom godišnje. No, samo 38 posto od onih koji su to željeli stvarno je i ostvarilo takav kontakt. Studija je pokazala da 77 posto klijenata želi jednom godišnje pregled stanja njihova osiguranja koji bi bio brz i efikasan te trajao maksimalno jedan sat. Vrijedan je podatak da je 47 posto ispitanika koji su barem jednom godišnje raspravljali o stanju svoga osigurateljnog pokrića pokazalo najviši stupanj povjerenja u svoga zastupnika.
Ova studija trebala bi biti smjerokaz i našim životnim osigurateljima i zastupničkoj mreži - da čine ono što klijenti traže jer će na taj način uza sebe sigurno vezati postojeće ugovaratelje osiguranja i imati više uspjeha u prodaji novih polica. I naši ugovaratelji osiguranja traže i zavrjeđuju da im zastupnik posveti samo jedan sat godišnje! Traže li mnogo? Odgovor će svako društvo za sebe pronaći u svome računu dobiti i gubitka.
Izvor: svijetosiguranja.hr|dr. sc. Nikola Mašić