Preventiva je tvrtkama skupa, a menadžeri se boje da ih drugi ne pregaze dok se liječe, kaže dr. Car. Menadžerska je bolest u ekspanziji s rastom koji bi, da je riječ o prihodu ili dobiti, poželjela svaka tvrtka, a prevencija zasad ne daje odgovarajuće rezultate.

Razmjeri menadžerske bolesti, koja najčešće zahvaća ljude srednje dobi (između 35 i 50 godina), čine se alarmantnim. Ta složena bolest nastaje pod utjecajem stresa i posljedica je nemogućnosti adaptacije na promjene, objašnjava zagrebački internist dr. Goran Car. Trend je zapadnog i uopće kapitalističkog svijeta ne sudjelovati u nečemu, nego biti najbolji, a to ljude drži u stalnoj napetosti. Zato se uvriježilo, postalo je "normalno", da smo na poslu okruženi štetnim faktorima koji uzrokuju stres - vremenski tjesnaci zbog prekratkih rokova, velika odgovornost, loši međuljudski odnosi, pritisak stalne težnje da se bude najbolji (što uz hijerarhijsko napredovanje na poslu nosi i određenu materijalnu dobit)...


Previše adrenalina

Najraniji su simptomi menadžerske bolesti promjena ponašanja, eksplozivnost ili povlačenje u sebe, emocionalna praznina te depersonalizacija, ali rijetko će koji menadžer te simptome shvatiti ozbiljno. "Te promjene čovjek koji je zahvaćen bolešću najčešće ne primjećuje, nego su puno vidljivije njegovoj ili njezinoj najbližoj poslovnoj okolini, a najčešće i najjasnije u privatnoj okolini", kaže dr. Car, koji se u svojoj internističkoj ordinaciji često susreće s slučajevima menadžerske bolesti. Ističe da je najočitiji simptom, kod kojeg bi se trebalo obratiti liječniku, slabo spavanje s košmarnim snovima koje prati "hladan znoj", što je posljedica prekomjernog lučenja adrenalina. No ta rana faza najčešće se zanemaruje i liječnička pomoć traži se tek kad se pojave tzv. adaptacijske bolesti nastale zbog prekomjernog lučenja nadbubrežne žlijezde. Adaptacijske bolesti su među najčešćim bolestima današnjice: čir na želucu ili dvanaesniku, ubrzan i nepravilan rad srca, povišen tlak, nejasni bolovi u prsima, glavobolja, proljevaste stolice... Organska bolest razvit će se otprilike pet do deset godina nakon prvih psihičkih simptoma. "Vrlo se rijetko, nažalost, traži pomoć psihijatra ili kliničkog psihologa. To je i razumljivo jer bilo koja psihijatrijska dijagnoza može jako stigmatizirati osobu koja se nalazi na nekom rukovodećem položaju ili reflektira na takav položaj", primjećuje dr. Car. Odmor i opuštanje najdjelotvornije su sredstvo protiv menadžerske bolesti, ali poslovni ljudi za takvu prirodnu relaksaciju iz raznih razloga nemaju vremena. To je podloga za razvijanje ovisnosti o alkoholu, koji je vjerojatno najmoćnije i najpopularnije poznato sredstvo protiv napetosti. "U posljednjih dvadesetak godina u poslovnom je svijetu sve više ovisnosti o opojnim drogama od kojih je vjerojatno najcjenjeniji kokain", komentira Goran Car. Takve vrste "relaksacije", u početku naizgled vrlo djelotvorne, finalno dovode do potpunog privatnog i poslovnog kraha.


Relaksacija i lijekovi

Ako se bolest dijagnosticira na samom početku, obično je, uz odmor, dovoljna kognitivno-bihevioralna psihoterapija uz vježbe opuštanja. U okviru zdravstvenih ustanova najčešće se kao vježba relaksacije koristi autogeni trening, dok je izvan medicinskih ustanova u posljednjih tridesetak godina zapadni poslovni svijet prihvatio istočnjačke vježbe relaksacije kao što je joga, vježbe disanja i razne borilačka vještine. Među lijekovima koji se najčešće propisuju sredstva su protiv napetosti (trankvilizatori ili sedativi) te antidepresivi u niskim dozama. Kako bi se ublažili organski simptomi zbog kojih pacijenti u konačnici i traže liječničku pomoć, najčešće se koriste beta adrenergički blokatori (između ostalog usporavaju rad srca i donekle snižavaju tlak), antagonisti H2 receptora i inhibitori protonske crpke (smanjuju lučenje želučane kiseline) u kombinaciji s antacidima. "Uza sve navedeno pacijent bi trebao promijeniti način života, što je najteže od svega", upozorava internist dr. Car. Može se zaključiti da se gotovo ne ulaže u suzbijanje menadžerske bolesti, odnosno mjere kojima se toj bolesti može stati na kraj ne poduzimaju se dosljedno. "Preventivne mjere ulaze u rashod korporacija, a na tržištu uvijek ima dovoljno svježih kadrova koji će barem jedno vrijeme funkcionirati na poslu mnogo bolje od onih koji su smijenjeni zbog menadžerske bolesti", komentira internist dr. Goran Car širenje menadžerske bolesti. Zamjenjivanje svježim kadrovima često je na poslovima koji nemaju kontinuitet, nego se sastoje od skupa projekata kod kojih jedan smjenjuje drugi.


Podijeliti odgovornost

Menadžeri vrlo teško prihvaćaju da su bolesni, poglavito zato što su svjesni činjenice da će ih netko jednostavno pregaziti dok se oni liječe, a zatim će se dogoditi ono što se spominje u poznatoj staroj kletvi: Da bog da imao, pa onda nemao. Stjerani u takvu situaciju najčešće pokušavaju promijeniti posao, što je kratkoročno terapijski vrlo dobro. Ako su pak vlasnici poduzeća u kojem rade, situacija je teža, ali rješiva, a najčešće je rješavaju ili prodajom svojih poduzeća i ulaganjem u nova ili pak dovođenjem svježih menadžera izvana, s kojima podjele odgovornost. Normalna bi prevencija bila redovit odmor kako bi se opuštanjem pobjeglo od svakodnevnih poslovnih, a zatim i privatnih problema koje poslovni obično generiraju, preporučuje internist Car. Odmor ne mora podrazumijevati psihofizičku pasivnost, premda je i ona dobra ako to čovjeku taj tren odgovara. No, odmor bi trebao biti neformalan, što manje ograničen život, posvećen isključivo onome što čovjeka veseli, bio to sport, putovanja, lov, ribolov, filatelija ili numizmatika.

U Hrvatskoj gotovo kao u Francuskoj

Prema istraživanju obavljenom po narudžbi češkog glasila Hospodarske noviny među više od 1200 menadžera, 58 posto njih često doživljava stres, 50 posto zbog posla nema vremena za obitelj, a 18 posto uzima tzv. pametne droge. Psihijatri i klinički psiholozi stresom se intenzivnije bave tek posljednjih tridesetak godina, a kasnije organske komplikacije bolesti liječe liječnici različitih specijalizacija, pa pravih podataka o raširenosti menadžerske bolesti nema. Goran Car je na temelju statistika iz Njemačke, Francuske, Nizozemske, Finske i Sjedinjenih Američkih Država za dobnu skupinu od 35 do 45 godina došao do podataka koji su prikazani na grafu, ali naglašava da ti kumulativni podaci nisu pouzdani budući da su iz dva sindikalna i jednog zdrastvenog izvora na temelju različitih metod(ologij)a, a odnose se isključivo na šifru menadžerske bolesti. Razmjeri bolesti trebali bi biti veći, budući da se menadžerska bolest "prelijeva" u kardiovaskularne, gastroenterološke i pulmološke bolesti, kaže Car. Naš sugovornik smatra da je u Hrvatskoj zahvaćenost tom bolešću približno jednaka onoj u navedenim zapadnoeuropskim zemljama (2007. - 16 posto).

(biznis.ba/PoslovniDnevnik)