Sve više vlada daje važnost privatnim osiguravajućim kućama i sve većem kapacitetu osiguravajućeg sektora u pokriću šteta uzrokovanih katastrofama, kao i kod niza drugih rizika, istaklo je švicarsko reosiguranje Swiss Re u najnovijem izviještaju zasnovanom na istraživanju.
Uzmimo dva primjera. Ranije ove godine potres u Japanu uzrokovao je materijalne štete u vrijednosti višoj od 200 milijardi dolara, no samo je 30 milijardi dolara šteta bilo pokriveno privatnim osiguranjima. Nasuprot tome, potres u Christchurchu na Novom Zelandu uzrokovao je 12 milijardi dolara štete, od čega će privatna osiguranja nadoknaditi čak 9 milijardi dolara. Iz ovog je očito da se državni angažman u području osiguranja bitno razlikuje od države do države. Razlikuju se regulacioni okviri prema kojima osiguravajuće firme moraju poslovati, te poticanje nekih osiguravajućih proizvoda, pri čemu su neke vrste osiguranja obavezne.
Jak potencijal za osiguranjem javne infrastrukture
Centralne vlade uglavnom osiguravaju državno vlasništvo i aktivnosti preko državnih osiguranja. Tako je mnoga državna imovina, poput puteva, mostova i zgrada, samoosigurana. "Dok mnoge vlade koriste državne osiguravajuće ili reosiguravajuće zajedničke rezervne fondove, tu je i mogućnost država da iskoriste vještine rastućeg kapaciteta privatnog sektora osiguranja kako bi smanjile rizik i zadržale samo ono što je zaista neosigurljivo", rekao je Rudolf Enz, ekonomista firme Swiss Re i autor studije "Uloga države u tržištu osiguranja". Na taj način, rizici postaju budžetirani troškovi, a uticaj neželjenih posljedica se može dijeliti s privatnim osiguranjima.
Prirodne katastrofe imaju snažan uticaj na vladine budžete
"Vlade ponovno razmatraju pokriće šteta za katastrofalne događaje", rekao je Enz. "Kupovinom dodatne zaštite od privatnih osiguranja i tržišta kapitala, vlada će, kao osiguranja u krajnjoj nuždi, imati manju izloženost u slučaju velikih katastrofa. To je danas zaista velika potreba jer, kao što je pokazala savremena dužnička kriza, postoje granice u tome koliko su investitori u finansijsko tržište spremni dati zajma državi".
Istraživanje Swiss Rea pokazalo je i da neke države subvencionišu osiguranje u područjima sklonima prirodnim katastrofama, koja bi inače bila mnogo skuplja u privatnom osiguranju. "Ovakve pomoći imaju neočekivane posljedice – tjeraju neke poreske obveznike koji žive u unutrašnjosti ili u visinskim područjima, da daju pomoć osiguranjima vlasnika bogatih domova na obalnim područjima", upozorava Enz i preporučuje da bi vlade trebale ukinuti davanje pomoći za pokriće šteta koje su u mogućnosti osigurati privatna osiguranja, čime bi se očuvala sve manje dovoljna vladina sredstva za investiranje u infrastrukturu koja smanjuje troškove pri pojavi katastrofa, te pružalo pokriće šteta samo za rizike koji su zaista neosigurljivi.
Obavezno osiguranje od odgovornosti štiti treću stranu
Mnoge države već dugo uslovljavaju određena obvezna osiguranja odgovornosti kako bi zaštitila treću, oštećenu stranu. Na primjer, u mnogim je državama obavezno osiguranje od autoodgovornosti. Obaveznim osiguranjem vlada osigurava dovoljnu veličinu zajedničkog rezervnog fonda, koji će se moći nositi s potrebama žrtava. Zauzvrat, troškovi osiguranja ljudima predstavljaju motiv da smanje rizično ponašanje.
Ograničavanje socijalne pomoći
Skoro sve vlade svojim građanima pokrivaju zdravstvenu zaštitu, bolovanje, radničke kompenzacije, pomoć kod nezaposlenosti i penzijsko osiguranje. "Vladini programi osiguravaju to da svi građani imaju minimalan nivo zaštite protiv rizika dohotka ili imovine i često pružaju pomoć hroničnim bolesnicima, starim ljudima ili osobama s vrlo niskim prihodom. Ti su programi obično obavezni, čime bogatiji dio društva pomaže u finansiranju tih pomoći", rekao je Enz. On ističe kako vlade sve više nastoje privatizovati dio tih programa socijalnog osiguranja te sužavati pomoć odnosno davati je samo onima sa zaista niskim prihodom.
Izvor: osigurajse.info