Činjenica od koje se ne može pobjeći jest da se pravo, slično kao i politika, bavi nama makar se mi njime i ne željeli baviti. Ovo je, kad je riječ o pravu, posebno važno za poduzetnike, naročito zaone koji mogu, zbog toga što nedovoljno skrbe o pravu, ostati ne samo bez zarade nego i zapasti u ozbiljni gubitak, čak i bankrot. Osim izravne štete za poduzetnika to u pravilu znači i gubitak za mnoge druge, od zaposlenika sve do države koja gubi dio proračuna od raznih poreza, prireza i doprinosa. Primjerice, to se može dogoditi kad je riječ o tzv. podijeljenoj odgovornosti. Riječ je o vrlo ozbiljnom pravnom problemu, koji već i kod manjih grešaka može značiti (ako je šteta velika) pravu katastrofu, posebno kad je riječ o manjim poduzetnicima koji ovise o svakom pojedinom poslovnom poduhvatu i objektivno ne mogu podnijeti nijedan propali posao.

Šteta je, prema Zakonu o obveznim odnosima, umanjenje nečije imovine, što podrazumijeva tzv. običnu štetu kao i sprječavanje njezina povećanja te izmaklu korist i povredu prava osobnosti što je neimovinska šteta. Svaki sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pozornošću, prema pravilima struke i običajima – to je pravni standard pažnje dobrog stručnjaka. No, ako oštećenik pridonsi šteti tada prema čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ima pravo na razmjerno nižu naknadu i tad je riječ o podijeljenoj odgovornost ili suodgovornost.

U igri sudjeluje dvoje
Treba samo zamisliti bilo koji poslovni događaj i odmah je jasno da u svakom poslovnom poduhvatu može doći do štete u kojoj nijedna strana nije 100 posto u pravu nego je svaka ponešto pogriješila. Je li netko pogriješio prosuđuje se po tome što se razumije pod ‘pažnjom dobrog stručnjaka’, o čemu sud prosuđuje od slučaja do slučaja. Primjeri iz SAD-a pokazuju da je nužna mjera ‘pažnja prosječnog stručnjaka’, ali primjeri iz njemačke prakse ukazuju na trend prema daleko višem zahtjevu – traži se pažnja iznadprosječnog stručnjaka, što znači da se svaki prosječni praktično gotovo uvijek suočava s problemima. Nešto je lakše kada posluju dva stručnjaka, ali najčešće će poduzetniku s druge strane biti nestručnjak od kojega se traži daleko niži stupanj pažnje – tzv. pažnja dobrog domaćina.

Primjera ima bezbroj. Primjerice, u prijevozu naručitelj ne mora znati kada i na koliki rok je neka cesta zatvorena dok prijevoznik mora znati baš sve o tome, uključujući i sve granične i druge formalnosti. U građevini izvođač mora savjetovati o tome što su najnoviji dosezi, naravno prikazujući i dobre i loše strane. Možda je jošzanimljivije pitanje odvjetnika koji jednostavno ne mogu, ne smiju sebi dopustiti ispriku ‘nisam znao’. Pravi dosezi odvjetničke obveze vidljivi su kad se uoči da je naša sudska praksa prepuna promjena, čak i onih dramatičnih koje bitno mijenjaju smisao tumačenja i njegove rezultate. S druge strane, uvode se posve novi instituti kao primjerice ‘urbana komasacija’ u vezi s kojom nema baš nikakve prakse, a od odvjetnika se očekuje da zna sve. Dio mogućeg rješenja je u polici osiguranja od odgovornosti i, na taj način, prevaljivanja štete ili dijela štete na drugu stranu.

Izostalo upozorenje
U jednom nedavnom slučaju iz inozemstva tužena je bolnica koja nije upozorila građevinskog poduzetnika da određeno vrijeme nakon operacije neće smjeti biti na gradilištu i izlagati se suncu i toploti pa je poduzetnik radi toga kasnio s izvedbom svojeg posla (operacija nije bila hitne naravi i mogla je bez rizika čekati dok se posao ne završi). Pozivajući se na tzv. informed consent (pristanak posve obaviještene osobe) i šireći njegovo značenje odlučeno je da je bolnica morala pacijenta upozoriti i na te okolnosti pa je zato odgovorna za štetu koju je pacijent kašnjenjem s poslom pretrpio, ali ne u 100-postotnom nego s 80-postotnom iznosu, dok je 20 posto pacijentovo sudjelovanje u cijelom problemu. Ovisno o okolnostima slučaja, može se desiti da poduzetnik propadne radi tih 20 posto, ali i da umjesto bolnice zbog onih 80 posto propadne liječnik.

Moglo bi se zamisliti, primjerice, odlazak spikera ili profesora kod stomatologa i situaciju sličnu gore opisanoj – spiker ili profesor ne mora znati da neće moći govoriti nekoliko sati a stomatolog to mora znati. Stomatolog koji ih na to nije upozorio može odgovarati za štetu, a moguće je da sud prihvati i suodgovornost u određenom omjeru (poseban je problem dokazivanje odnosno kako dokazati da se dogodilo baš onako kako se dogodilo). Ako je stomatološka usluga iznosila npr. 250 kuna, a šteta zbog propuštenog predavanja npr. 5.000 kuna, jasne su moguće posljedice. Pritom nema ograničenja štete na visinu svoje zarade ili nešto slično.

Prevencija - polica osiguranja
Jedini pravi recept za svakog, a to vrijedi i za poduzetnike, nije samo maksimalno odgovorno i stručno obaviti svoj posao nego i uložiti poseban trud u preveniranje svoje moguće odgovornosti za moguću štetu, kako bi se ona otklonila ili barem minimalizirala. To se može postići odgovarajućom policom osiguranja od profesionalne odgovornosti i punom informiranošću i upozorovanjem druge strane o svim relevantnim okolnostima nakon čega ta druga strana, posve informirana, donosi odluku i, naravno, za nju odgovara. U takvoj situaciji stranka može naručiti najnekvalitetniji materijal a da poduzetnik ne bude baš ništa kriv dok, u protivnome može biti odgovoran za štetu u visini koja višestruko premašuje zaradu koju je na tom projektu ostvario.

Što se smatra ‘dobrom pažnjom’

• Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina). • Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pozornošću sukladno pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). • Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika. • Oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. prof. dr. sc. Hrvoje Kačer