Čak i ukoliko je službena saborska verzija točna potrebno je misliti na efekt koji u javnosti ostavljaju navodi preneseni od strane HINA-e i drugih medija, pa je tako neshvatljivo da se nitko iz spomenutog Odbora ili Vlade nije osjetio pozvanim javnosti uputiti točnu informaciju, ispravak u medijima iznesenog ili ispriku, s obzirom da je službeno izvješće o sjednici objavljeno samo na službenoj web stranici Hrvatskog sabora, dok su izjavu o osiguranju „kao najvećem izvoru korupcije“ prenijeli svi mediji.

Podučimo:

Korupcija (lat. cum: sa + rumpere: kidanje). „U najširem smislu, to je svaka zlouporaba javnih ovlasti radi ostvarenja privatnih probitaka. U užem smislu, korupcija se može definirati kao čin nedopuštene razmjene između javnog dužnosnika i druge osobe u cilju ostvarivanja vlastitih probitaka. To je svaki čin kojim se, suprotno javnom interesu, nedvojbeno krše moral i pravne norme te povređuju temelji vladavine prava.” (definicija preuzeta iz vladinog antikorupcijskog programa).

Ovo je definicija korupcije koju susrećemo, i kako uklopiti cijelu jednu industriju ili samo njen dio poput životnog osiguranja u ovu tvrdnju, jer sudeći prema spomenutoj izjavi postoji gradacija korupcije na društvenoj razini uz osigurateljnu industriju na vrhu korupcijske piramide. Strategija suzbijanja korupcije za koju se svojim glasom saborskog zastupnika založio i Goran Marić u dijelu „Sprječavanje korupcije“ kaže:

„Prioritetna područja u borbi protiv korupcije su sprječavanje sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti, provedba propisa o financiranju političkih stranaka, ostvarivanje prava na pristup informacijama, jačanje integriteta javne uprave, reguliranje javnih nabava, te zaštita oštećenika i osoba koje u dobroj vjeri prijavljuju korupciju. Ispitivanje javnog mnijenja pokazalo je da je potrebno uložiti dodatne napore u sprječavanju korupcije u području javne uprave, zdravstva, pravosuđa, obrazovanja i privatnog sektora”.

Komentar nije potreban, a ako se izrečena tvrdnja temelji na javnoj nabavi u području osiguravateljnih usluga potrebno je napomenuti kako Croatia osiguranje i tu uzima najveći dio kolača te prije iznošenja bilo kakvih paušalnih tvrdnji treba prvo pomesti ispred svojih vrata.

HANFA se prema Zakonu brine da osiguravateljna industrija obavlja svoju društvenu i gospodarsku funkciju u skladu s pozitivnim propisima, a ukoliko bilo tko pa tako i Marić posjeduje informacije o korupciji i nepravilnostima unutar osiguravateljne industrije, kad već ne smije govoriti o nepravilnostima u nekim drugim granama financijske industrije, dužan ju je prijaviti nadležnim tijelima i tako barem malo umanjiti tamne brojke. Osiguravateljna industrija za razliku od bankarske nema aktualnog zastupnika u Remetincu, dok je niz javnih dužnosnika i gospodarstvenika iz drugih grana industrije izloženo kaznenom progonu zbog korupcije odnosno po naški „zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju“ ili „nesavjesnog gospodarskog poslovanja“.

HUO i Udruženje osiguravatelja HGK u svojoj se reakciji na izrečeno nisu spustili na viđenu razinu komunikacije i pristojno su iznijeli značenje osiguranja u javnom životu ali i direktne i indirektne koristi koje država ima od djelatnosti osiguranja, ali pitanje je je li šteta već učinjena. Ne daje li se na ovaj način vjetar u leđa raznim urbanim legendama u kojima se štete „sređuju“ a premije i bonusi „dogovaraju“ i neće li svaki potencijalni osiguranik sada inzistirati na osiguranju mimo cjenika a na niječan odgovor tražiti „mekan trbuh“ osigurateljne industrije ispitujući do kuda je u potražnji za premijom spreman ići pojedini „korumpirani“ osiguratelj.

Kako se klijentu pozvati na pravila struke kad odgovorne osobe, akademski građani s doktoratom iz ekonomskih znanosti iznose tvrdnje o korumpiranosti osigurateljne industrije a „oni valjda nešto znaju“? Kako opravdati dugoročno ulaganje u osigurateljne produkte „korumpirane“ industrije? Retorika Marića podsjeća na kavanske tvrdnje i ismijavanja pojedinaca koji su krenuli od najvećeg premijskog stupnja po polici automobilske odgovornosti jer nisu našli „svog čovjeka“ u osiguranju koji bi to „sredio“, ali to je stvar koju su osiguravatelji uz manje iznimke pospremili unutar svoje kuće.

Kada već predsjednik Saborskog odbora za financije nema osjećaj političke odgovornosti za izneseno, tada bi u najmanju ruku bilo pristojno kad bi se ispričao svim zaposlenima u osigurateljnoj industriji koje je posredno optužio da su zavojnica u korupcijskom generatoru, ili svoje tvrdnje dokazao primjerima koji bi opravdali status osiguranja kao „najvećeg izvora korupcije“. U nogometu u koji se g. Marić kao nogometni sudac dobro razumije moguće je primijeniti „slobodno sudačko uvjerenje“ no u stvarima koje nisu sporedne ovakva izjava nazvala bi se uvredom ili čak klevetom i odgovoran političar ili Vlada čiji je na neki način član i Marić trebala bi se ispričati cijeloj osigurateljnoj industriji a političkoj retorici nesklonog zastupnika upozoriti da postoji razlika između privatnog – kavanskog govora i javne ili zakonodavne scene, jer negdje drugdje govor poput ovog značio bi i suton govornikove političke karijere i prebacivanje na „rezervne položaje“.

Ostanimo pri nogometnom rječniku i recimo kako bi Mariću ovo trebao biti drugi žuti karton iako znamo da za razliku od nogometa u djelatnosti kojom se Marić bavi dva žuta kartona ne znače isključujući crveni nego na svekoliku žalost često i kapetansku traku.

Izvor: seebiz.eu|Dubravko Prskalo