U Beogradu se u prosjeku dnevno ukrade sedam automobila. Na meti kradljivaca najčešće se nalaze „zastavini“ i „folksvagenovi „modeli, ...

... koji čine skoro polovinu nestalih četvorotočkaša, ali u posljednje vrijeme zebilježen je i porast krađe luksuznijih kola, piše Blic.

Prošle godine u prijestonici ukradeno je ukupno 2.625, a za prva dva i po mjeseca ove 519 vozila. Pronađe se i vrati vlasnicima nešto manje od 50 odsto automobila, što je uspjeh, obzirom da u Odsjeku za suzbijanje delikta motornih vozila radi samo dvadesetak policajaca.

Osim „neprikosnovenih“ „jugića“, golfova“ i „pasata“, kojih na ulicama ima najviše, često se kradu „audiji“ i „mercedesi“.

Kuriozitet predstavlja činjenica da je tokom prethodne godine ukradeno i čak 30 „fića“, dok japanske i koreanske marke najmanje privlače kradljivce. Imamo veliki problem sa „zastavom“. Ti automobili nemaju nikakve identifikacione oznake sem onih na motoru i šasiji, koje se lako brišu i prekucavaju. Zato im nije lako ući u trag, a i kad ih nađemo teško je utvrditi vlasnika.

Inače, pretežno služe za preprodaju dijelova. Sa druge strane, „folksvagenovi“ modeli se često koriste za izvršenje pljački, a poslije toga se ostavljaju - objašnjava Borislav Kovačević, šef odseka za suzbijanje delikata na motornim vozilima Beogradske policije.

Lopovi pretežno „operišu“ na velikim parkiralištima tržnih centara, bolnica ili za vrijeme održavanja nekih većih manifestacija. Ubjedljivo najviše krađa zabilježno je u Novom Beogradu, a najugroženija područja su kod „Arene“, „Merkatora“ i „Piramide“. Na meti su, takođe, i parkinzi kod VMA, Kliničkog centra, bolnice u Tiršovoj i to pogotovo u vrijeme posjeta. Kradljivci tu imaju „najveći izbor“, a i znaju da će se ljudi koji uđu u neki od ovih objekata zadržati, tako da imaju i dovoljno vremena.

Ove godine poraslo je „interesovanje“ za automobile francuskih priozvođača, a u posljednje vrijeme sve više se kradu i skupa vozila, pre svih, džipovi „tuareg“, „bmw x5“ i „porše kaen“. Na njih pretežno „ciljaju“ visoko organizovane kriminalne grupe i uglavnom se kradu po porudžbini iz inostranstva ili da bi se uzeo otkup od vlasnika.

- Takvim grupama ne treba više od dva minuta da ukradu vozilo. Imaju visok stepen organizacije. Tačno se zna ko šta radi, a raspolažu i najsavremenijom opremom. Poslije krađe ili traže otkup od vlasnika, koji iznosi trećinu cijene, ili preko poznanika u policiji i na carini distribuiraju vozila u inostranstvo, tako da se nekad desi da u našim akcijama uhapsimo i kolegu - priča Kovačević.



Građani se često odlučuju da plate lopovima cifru koju traže i takve slučajeve rijetko prijavljuju policiji. Zato se dešavalo i da istoj osobi više puta ukradu vozilo i uzimaju otkup za njega. Postoje i one gore situacije, a to je kad im ljudi daju novac i ne dobiju kola nazad. Ako nam se prijavi slučaj mi skoro uvijek vlasniku vratimo i novac i auto. Apelujem na građane da slobodno prijave ako im se dogodi nešto slično, pošto ćemo tako pomoći i mi njima i oni nama - kaže Kovačević.

Lopovi uvek isplaniraju akciju do detalja i od vrhunskih elektroničara dobijaju informacije o novinama koje proizvođači uvode u zaštitu vozila. Opremu dobavljaju iz inostranstva, a moguće je, čak, naručiti i preko interneta. Pošto saznaju sve slabe tačke nekog modela i nabave alat, koji plaćaju od dvije, po do čak 20.000 eura, nije im teško da zaobiđu elektronsku zaštitu na većini vozila. Pošto ih ukradu, automobile kriju u unapred iznajmljenim garažama, u kojima po pravilu stoji i „GPS“ blokator, koji onemogućava satelitkso praćenje vozila. Inače, kradljivci novije modele pretežno pale preko OBD ulaza na papučicama sa USB kablom na kraju kog se stavi dekoder za određeno vozilo - objašnjava Kovačević.

Uprkos tehnici koju lopovi posjeduju, Kovačević preporučuje vlasnicima da koriste mehaničku zaštitu, pošto će ona, ako ništa drugo usporiti lopove. A i, logično, prije će se odlučiti da ukradu vozilo bez zaštite.

Još jedan veliki problem policiji, kako kaže Kovačević, predstavlja loša kaznena politika, zahvaljujući kojoj lopovi često umaknu pravdi. Najbolji primjer su profesionalni kradljivci, koji stupaju u kontakt sa vlasnicima, uglavnom preko posrednika, i kažu im da su u mogućnosti da im vrate kola.

U pitanju je klasično krivično djelo iznude. Krivični zakonik, međutim, nije regulisao ovu materiju, pa se pod iznudom smatra da se na oštećenog vrši pritisak, uz upotrebu sile ili prijetnje. U otkupu je situacija drugačija, jer vlasnici dobrovoljno stupaju u kontakt sa kradljivcima i pristaju da daju novac da vrate automobil. Zato se iznuđivači u sudskom postupku optuže samo za prikrivanje, za šta je predviđena mala zatvorska kazna - navodi Kovačević.

Kao dobre primjere kako se boriti protiv kradljivaca automobila Kovačević navodi Italiju, gde ako neko ukrade vozilo i ono se ne pronađe u roku od deset minuta, zakon predviđa kaznu do osam godina zatvora. U Njemačkoj recimo, ukoliko vlasnik plati lopovima otkup, i on podleže krivičnom gonjenju, piše Blic.