Prošle jeseni je ING odlučio napustiti svoje bankoosigurateljne poslove. To će sasvim sigurno imati za posljedicu njegovo povlačenje sa bankoosigurateljnog tržišta. Zašto je vijest da se ING odlučio odreći svog osigurateljnog posla? Zato što je ovaj amsterdamski gigant na području financijski usluga bio zaštitni znak bankoosigurateljnog poslovnog modela.
Ako je suditi prema riječima njihovog predsjednika, Jana Hommena ova strateška odluka je posljedica sadašnje financijske krize koja je iznijela na vidjelo sve nedostatke ovog modela poslovanja te rezultirala smanjenjem koristi od njegovog daljnjeg provođenja. Cjelokupna promjena strategije zapravo je posljedica restrukturiranja koja je bila uvjetovana dobivanjem jamstva od strane Nizozemske vlade i Europske komisije.
Dalekosežnost ove odluke ipak nije tako jednoznačna. Prema jednima, ona označava početak kraja cjelokupnog bankoosigurateljnog koncepta. Gledajući unatrag na postignuća bankoosiguranja neki se pitaju nije li ta cijela priča o simbiozi kao simbolu efikasnosti kapitala i konzumerizma zapravo puka izmišljotina. I to ona koju su napuhivali veliki bosovi u bankama i osiguravajućim društvima a sve u cilju podebljavanja vlastitih bonusa.
Drugi pak pokazuju primjer nekih europskih zemalja gdje je bankoosiguranje dominantan kanal prodaje za osigurateljne produkte, premda su pri tome osiguratelji bolje prošli od banaka. Za razliku od Europe u Americi ovaj hibrid nije zaživio i to ponajprije zbog različitih CRM pristupa. Na američkom tržištu odnos klijenta prema zastupniku u osiguranju i osobnom bankaru je različit i banke se manje žele prilagoditi novoj poslovnoj paradigmi. Hoće li bankoosiguranje preživjeti i postati globalno značajan poslovni model ovisi samo o bankama. To se prije svega odnosi na manje banke koje pružaju usluge lokalnoj zajednici, i koje mogu iskoristiti prigodu za cross-selling i up-selling zahvaljujući svojim čvrstim vezama sa klijentima.
Izvor: osiguranje.hr|dr.sc. Nikola Mašić