Poslije pola godine ili godinu malo tvrđeg stava zdravstvenih radnika, koji bi se mogao opisati riječima “zašto je to nama potrebno, mi ne griješimo”, pojavio se veliki broj ljudi koji su razumjeli potrebu osiguranja njihovog posla i rizika. Poslije godinu i pol bavljenja tim poslom došli smo u situaciju da sada liječnici zovu osiguravajuću kompaniju i traže da se osiguraju, priča za “Blic” Vladimir Medan, predsjednik uprave “Basler” osiguranja u Srbiji.
Osiguranje zdravstvene djelatnosti ima nekoliko podgrupa. Što je najprisutnije?
Dva su ključna proizvoda koji u principu idu u paketu. To su pravna zaštita, odnosno troškovi sudskog spora koji može nastati zbog eventualne greške u liječenju i odgovornost. Odgovornost je ono što nastaje ukoliko se dokaže greška, pa liječnik, odnosno osiguranje, mora isplatiti neki novčani iznos oštećenoj strani. Da objasnim jednostavnije. Ako se kroz pravnu zaštitu pokaže da se nešto nije dogodilo, onda nema ni odgovornosti. Cijeli taj proces koji može nastati u slučaju eventualne greške, mi osiguravamo. Naš proizvod je uvijek individualan u smislu da policu s nama zaključuje pojedinac.
Jeste li imali odštetnih zahteva i u kojem dijelu zdravstva?
Budući da je ovo praktično nova vrsta osiguranja u ponudi godinu dana, u toku su samo dvije pravne zaštite. Još nismo imali presuđen proces ili da je dogovorena isplata odštetnog zahteva po odgovornosti. Treba reći da potencijalne greške i odgovornost nisu iste kod liječnika opće prakse i, recimo, anesteziologa ili kirurga. Prema tome su i prilagođeni limiti osiguranja kako premije tako i osigurane, isplatne sume.
Najviši limiti su kod, pretpostavljam, kirurga?
Najviši su kod anesteziologa, kirurga, ginekologa. Maksimalni iznosi odštetnih suma odnosno pokrića su 220.000 eura, ali je standardni prosjek kod liječnika specijalista 75.000 eura. Naravno, to je individualna odluka svakog osiguranika do koje sume će se osigurati, hoće li prihvatiti uobičajene tarife i iznose ili će željeti veće odštetne limite, što podiže cijenu osiguranja.
Koliko iznose prosječne cijene osiguranja na godišnjem nivou?
Prosječne obaveze su oko 200 eura godišnje i to je neka naša računica o odnosu premije i osiguranja. To je pokušaj da dođemo do iznosa koji je prihvatljiv zdravstvenim radnicima u Srbiji. Iluzorno je nuditi osiguravajuće proizvode koji su preskupi za zarade ovdašnjih liječnika, farmaceuta, stomatologa, jer to nije racionalno i svrsishodno.
Jeste li sigurni da je odnos cijene osiguranja i visine odštetnih zahteva dobro kalkuliran i da ne dovodite u pitanje isplate odštetnih zahteva?
Filozofija našeg poslovanja je da svaki odštetni zahtev mora biti isplaćen, pa zato matematika mora biti pouzdana. Uostalom, mi smo švicarska kompanija stara stoljeće i pol i radili smo sve to vrijeme, uključujući i oba svjetska rata, isplaćivali odštete i sve obaveze. Kako ovdje ne postoji statistika šteta koja je osnova za kalkulaciju, mi smo preuzeli statistiku šteta iz Švicarske, ali i iz Hrvatske, čiji je zdravstveni sistem nastao iz sličnih uvjeta kao i u Srbiji. Također, naš sistem reosiguranja je dobro postavljen u odnosu na, kako se to stručno kaže naš samopridržaj, tako da se uopće ne dovodi u pitanje isplata odštetnih zahtjeva bez obzira na njihov broj.
Koliko ste polica do sada izdali?
Kada bismo zbrojili svu pravnu zaštitu, to je preko deset tisuća polica i to je broj naših klijenata iz zdravstva. Druga polovina prošle godine je pokazala da je naša odluka pogodak, da je došlo do intenzivnijeg prihvaćanja ove vrste osiguranja. Do našeg dolaska ovaj segment osiguranja praktično nije ni postojao u Srbiji.
Kako ocjenjujete tržište Srbije s aspekta osiguranja?
Generalno govoreći, osiguravajuća industrija u Srbiji je još nedovoljno je razvijena. Ukupno učešće osiguranja u financijskom tržištu Srbije je sa deset palo na svega pet posto. To pokazuje da se nešto bitno mora promjeniti jer je svugdje u svijetu postotak udjela osiguranja u financijskom tržištu oko 30 posto. Ipak, moram primjetiti da se razvoj svijesti u Srbiji ne mijenja dramatično. Sve je više ljudi koji su spremni da za nekoliko tisuća dinara osiguraju svoje stanove i dobiju nadoknadu zbog eventualne štete od nekoliko desetina tisuća eura.
Imate li dojam da je kod vlasnika firmi prisutno vjerovanje da je osiguranje čisti trošak?
Odnos premije i pokrića u neživotnim osiguranjima, znači kod osiguranja imovine, toliko je veliki da nitko racionalan neće preuzeti rizik da zbog malog troška za osiguranje izgubi neuporedivo vredniju imovinu i sve što je stekao u životu. Mislim da vrijeme takvog shvaćanja dolazi jer se uviđa da je to ekstremno mali trošak u odnosu na steupanj zaštite.
Vaša kompanija se sprema ući i u imovinska osiguranja?
Mi smo došli da ostanemo ne da budemo ovdje godinu dana. Naš ulazak, mi smo grinfild investicija, motiviran je našim poslovnim statusom za deset godina.
Gde ćete biti za deset godina?
O konkurenciji sve najbolje, mi se konkurencije ne bojimo. Mi smatramo da će “Basler” biti jedna od značajnih, najvećih osiguravajućih kuća u Srbiji u svim oblastima osiguranja, osim u auto-odgovornosti jer to nećemo raditi u tekućoj godini. Mi očekujemo rast tržišta osiguranja. Mi smatramo da nam tradicija i filozofija da je sigurnost klijenta iznad svega daje za pravo da budemo realno ambiciozni.
Uloga države
Smatram da država ne treba pretjerano se baviti osiguranjem i u Srbiji je napravljen jedan dobar korak, što je regulacija tržišta prepuštena Narodnoj banci koja je implementirala standarde “Basela” jedan i dva i postavila princip da osiguravajuće kuće moraju biti u stanju izvršiti svoje obaveze prema osiguranicima. Mislim da država treba više učiniti u segmentu životnog osiguranja, i tu prije svega mislim na različita porezna rasterećenja i olakšice za one koji žele da uplaćuju životno osiguranje s elementima štednje. Nedavno je predsednik Vlade u razgovorima s osiguravajućim kućama najavio poteze u tom pravcu. Bez toga teško je razvijati životno osiguranje kao jedan od stupova financijskog tržišta, ocjenjuje Vladimir Medan.
Izvor: osiguranje.hr|Blic