Tradicionalno okupljanje informatičara u osiguranju ICTI ove se godine, jubilarni deseti put održalo na Plitvicama. Novina ovogodišnje konferencije, koja je okupila predstavnike gotovo svih regionalnih osiguravajućih društava i menadžere softverskih tvrtki, bio je okrugli stol na kojem se pokušalo odgovoriti na pitanje koje sve vrline trebaju krasiti direktora informatike kako bi uspješno komunicirao s upravom, a s vremenom i postao njezin član. Sudionici okruglog stola bili su Zlatko Lerota iz Euroherc osiguranja, Izet Jelić iz Sarajevo osiguranja te Vedran Grbčić, nekad član Uprave Generali osiguranja, a danas vlasnik tvrtke Revoco. Ulogu moderatora okruglog stola dobio je glavni urednik Svijeta osiguranja Nikola Milijević.
Procijenili smo da su poruke i informacije koje su se čule na Plitvicama itekako vrijedne prenošenja u naš časopis, pa stoga donosimo dijelove ove iznimno zanimljive rasprave. Na početku se govorilo o tome kolika su zapravo zaduženja direktora informatike, jesu li vezana isključivo uz informatička rješenja ili su mnogo šira.

Plan i analiza ne mogu bez informatike

Zlatko Lerota: Moj slučaj je prilično specifičan. Jer kad smo 1992. godine osnivali Euroherc osiguranje, okupilo se nekoliko entuzijasta i svatko od nas vodio je svoj segment. Dvije, tri godine bio sam direktor sektora informatike sam sebi. Naravno, bavio sam se i drugim poslovima, prije svega organizacijom tvrtke, i to iz jednostavna razloga jer su informatika i organizacija posla nerazdvojni segmenti poslovanja. Kako bi se informatički programi mogli koliko-toliko uspješno primijeniti, prijeko je potrebno da i organizacija bude dobro postavljena.

Izet Jelić: U Sarajevo osiguranje došao sam na mjesto člana Uprave za informatiku. U početku sam se bavio samo informatikom, dok nismo razradili kompletan informatički sustav. Poslije se pokazala potreba za podjelom poslova, pa mi je uz informatiku pripao sektor sistem kvalitete te plana i analiza. Zaključili smo, naime, da plan i analiza ne mogu bez informatike kako bismo mogli pravodobno svim izvještajima i podacima opskrbljivati direktore.

Koji biste svoj poslovni rezultat izdvojili kao najvažniji u karijeri?


Vedran Grbčić: U Generali osiguranju startao sam od nule. U trenutku kad sam došao u tvrtku, imali smo dva laptopa i printer koji nisu bili povezani nego su se podaci prenosili na CD-u i disketi. Kao važan rezultat svoga rada istaknuo bih uvođenje moderne informatike, kakvu sam ostavio kad sam odlazio iz tvrtke, s 15 ljudi u IT odjelu, uz brojne zaposlene angažirane na organizaciji poslovanja, zatim project management office. Dvije najznačajnije stvari, uz implementaciju back office sustava, su izgradnja b2b sustava u tvrtkama partnerima Generalija, pa tako samo u PBZ-u na tom sustavu u prodaji osiguranja radi 6000 ljudi. Generali je, uz to, prvi u suradnji s HUO-om razvio on-line prodaju autoosiguranja i dodjelu premijskog stupnja automatizmom putem web servisa.

Izet Jelić: Lako je govoriti kad si član Uprave, donosiš odluke, lakše dolaziš do novca... onda je i informatika kvalitetna. Inzistirao sam na tome da na čelu strategije razvoja informatike bude generalni direktor sa strateškim timom, u koji sam i ja ušao. Mi smo samo određivali strategiju, a stručni timovi su razrađivali aplikacije i tehnologiju. Svojim najvećim uspjehom istaknuo bih dobru organizaciju. Sarajevo osiguranje ima filijale u 30 gradova,  zatim brojne poslovnice, stanice za tehničke preglede, punktove, agencije, a komunikacija među njima poslije rata bila je iznimno loša. Na sreću, uspjeli smo sve to premostiti i razviti modernu informatiku.

Važnost poznavanja ekonomije

Zlatko Lerota: Satisfakcija mi je što, uza svu modernu tehnologiju, program koji je nastao 1992. godine na prodajnim mjestima funkcionira i dan-danas, s nekim izmjenama i dopunama. Ponosim se i izvršnim direktorima Igorom Majerom i Miroslavom Vujčićem te direktorom Sektora za informatiku u Eurohercu i članom Uprave Željkom Kordićem. U Eurohercu smo odgojili izvrsne mlade snage.  

A sada osobno pitanje koje će, nadam se, uvelike pomoći sadašnjim direktorima informatike u osiguravajućim društvima. Koja je vaša osobina presudila da vas pozovu u upravu?

Izet Jelić: Kad sam bio mladi inženjer, morao sam svladati i osnove financije, što mi je puno pomoglo u poslu. Uz to, smatram da imam sklonosti za organizaciju, marketinški i komercijalni dio poslovanja. Svaki menadžer, bez obzira na to čime se bavi, mora poznavati osnovne postulate ekonomije. Navest ću samo jedan primjer - u Sarajevo osiguranju u svibnju 1995. netko je ponudio da se za sve filijale, ispostave i direkciju kupi informatička oprema San, koja nije imala nikakav program, nikakav operativni sustav. Kad sam ih upitao što ćete s tim željezom, odgovorili su mi: kupit ćemo. Upozorio sam ih: Gospodo, bacit ćete dva
milijuna maraka. Ne dolazi u obzir. Ove godine uzet ćemo onoliko PC računala koliko je potrebno da bismo odradili zacrtane zadatke. Spasio sam tada tvrtkinih dva milijuna maraka.


Vedran Grbčić: U potpunosti se slažem s gospodinom Jelićem. Moja je prednost upravo u činjenici da posjedujem znanje i iz informatike i iz ekonomije, lako povezujem poslovni i tehnički dio. To su dva odvojena svijeta, i ako ne znate govoriti oba jezika, jako je teško uspjeti.

Zlatko Lerota: Nikad nisam razmišljao o tome trebam li biti u upravi ili ne. Uspjeh je došao sam od sebe, neposrednim kontaktom s ljudima, koristeći se znanjem i informatike, ali i iz osiguranja - jer ponavljam, ono što programiraš moraš najprije naučiti.

Tri tipa direktora

Kako se u svakodnevnom funkcioniranju osiguravajućeg društva prepoznaje da u upravi sjedi voditelj informatike i kako se to odražava na organizaciju tvrtke i donošenje odluka?

Izet Jelić: Smatram da je informatičar prijeko potreban u upravi. Vrlo je bitno i koliko su informatički obrazovani ljudi u nadzornim odborima koji postavljanju upravu. Postoje tri vrste direktora – prvi je informatički obrazovan, pa onda ideje sektora za informatiku lakše prolaze, drugi je onaj koji se ne razumije u informatiku, ali informatičarima daje odriješene ruke.
Treća vrsta su oni koji ne poznaju informatiku, niti joj se žele puno posvetiti. I ovi potonji su najgori. Upravu treba pravodobno izvještavati o projektima u informatici, i nikad se ne smije zanemariti financijski aspekt tih projekata – koliko se ulaže u informatiku i je li uloženo opravdano. U vođenju tvrtke postoje tri funkcije: osiguranje, financije i informatika. Taj trokut mora funkcionirati.

Zlatko Lerota: Smatram kako je dobro da informatičar bude u upravi ili negdje blizu uprave jer je tako lakše donositi odluke. Mi u Eurohercu ponosni smo što nismo imali promašenih projekata u ulaganju u informatiku.

Vedran Grbčić: Na izlaganje gospodina Jelića o tipovima direktora dodao bih još jedan -   direktora koji se ne razumije u informatiku, ali želi odlučivati o svemu. S njim je najteže surađivati. U karijeri sam imalo i taj slučaj i "izgubio" gotovo dvije godine rada. Čak godinu dana niti jedan novi program nije se implementirao u tvrtki. Gubilo se mnogo sati rada, a nije se donosila nikakva odluka. Stoga je najbolje kad imate razumijevanje i otvorene ruke te potpuno povjerenje da donosite ključne odluke.

Zlatko Lerota: Kako bih i praktično dokazao tvrdnju gospodina Grbčića, prepričat ću vam situaciju s jednim takvim direktorom iz 1996. godine u jednoj filijali Euroherca. Naime, kako je nama u Eurohercu svaka polica važna i svakoj se iznova divimo, fantazirali smo o tome da odmah navečer imamo izvješće o tome što je tijekom dana napravljeno. Imali smo odličnu suradnju s jednom stanicom za tehnički pregled, a kako modemi  u to vrijeme nisu mogli funkcionirati kao danas, tajnica koja je tamo radila bila je voljna svaki dan nakon radnog vremena proći pored naše filijale i donijeti nam disketu s izvještajem o prodanim policama. I to je funkcioniralo savršeno sve dok njezin direktor nije zahtijevao da najprije njemu donese disketu, pa će je on, nakon što je pregleda, poslati nama.
Sedam dana molio sam ga da nam ustupi isti dan podatke i kad sam zaključio da neću uspjeti u svom naumu, rekao sam tajnici: Uzmite disketu s igricom i nosite je njemu, a nama proslijedite pravu. Dvije godine to je funkcioniralo bez problema.

Budite uvijek veseli

Što biste savjetovali sadašnjim direktorima informatike kad su posrijedi odnosi s upravama i donošenje važnih odluka vezanih uz ulaganje u informatiku?

Zlatko Lerota: Ja bih im savjetovao da budu predani poslu. Da im posao bude velik izazov, a ulazak u upravu doći će sam od sebe. Nije rješenje misliti o tome kako će se netko dodvoriti nekome i ući u upravu. Valja isključivo raditi svoj posao, koji će nadređeni postupno početi cijeniti i automatski vas pozvati na takvu poziciju. Shvatit će da im je teže bez vas.

Izet Jelić: Ne slažem se s tom tvrdnjom, nego smatram da ljude treba pripremati za upravu. U sektoru informatike treba izabrati vrijedne ljude, poticati ih na napredovanje i pripremati za vođenje tvrtke.

Vedran Grbčić: Vrlo je bitno upoznati cjelokupno poslovanje, jer bez toga nema napretka. Uz to, treba zadržati entuzijazam i davati sve od sebe. Još jedna važna stvar je bitna - budite uvijek veseli jer ako ste vi dobre volje, onda su raspoloženi i ljudi koji rade u vašem timu. Poziv za napredovanje doći će sam od sebe.

Izet Jelić: Problem informatičara u osiguravajućem društvo upravo je taj što ne mogu napredovati. Nema puno prostora za napredovanje, pa je suština u tome da član uprave zadužen za informatiku zaposlenicima mora osigurati osobni dohodak koji će ih zadovoljiti.

Zlatko Lerota:  Želi li vlasnik svojoj tvrtki dobro, mora cijeniti ljude koji rade u njoj, a to najbolje pokazuje novčanom nagradom.

Izvor: svijetosiguranja.hr