Swiss Reova publikacija Sigma polazna je točka i izvor podataka za mnoga makroosigurateljna istraživanja. Sigma jednom godišnje objavljuje podatke o zaračunatoj premiji osiguranja u svijetu, pa su tako prije nekoliko dana objavljeni i podaci o premiji životnih i neživotnih osiguranja za 2008. godinu po zemljama.
Podaci su upravo porazni za hrvatsko tržište životnih osiguranja. Premija po stanovniku u Hrvatskoj u 2008. godini iznosi 113 USD (u 2007. iznosila 101 USD). Porast od oko 12 posto najvećim se dijelom može zahvaliti tečaju dolara jer je premija u kunama rasla manje od 3 posto, a pretpostaviti je da nam se ni broj stanovnika nije pretjerano promijenio u tih godinu dana. No, zbog čega su podaci porazni, najbolje možemo spoznati kad pogledamo zemlje s kojima se trebamo i želimo uspoređivati, a to su Slovenija, Češka, Poljska, Slovačka i Mađarska. U većini je njih premija po stanovniku u dolarima lani znatno porasla. Slovencima sa 417 na 472, Poljacima sa 209 na nevjerojatnih 381, Česima sa 261 na 326, Slovacima sa 194 na 256 dolara. Jedino su Mađari, koji su se već u drugoj polovici 2008. brutalno suočili s velikom svjetskom krizom, pali sa 274 na 266 dolara po stanovniku. Dakako da je i kod svih njih tečaj dolara odigrao svoju ulogu u rastu, no sve te zemlje, osim  krizom pogođene Mađarske, postotno su, u premiji po stanovniku, više rasle od našeg tržišta.
Pogledamo li te brojeve možemo zaključiti da spomenute zemlje troše 2,5 do četiri puta više po stanovniku na životna osiguranja nego Hrvatska. No, ipak nisu toliko puta bogatije od nas. Poljski BDP per capita usporediv je s našim, Slovaci imaju oko 25 posto veći BDP per capita nego mi, a Česi 50 posto veći. Jedino Slovenci imaju oko dva puta veći GDP per capita od Hrvatske.
S druge strane europske skale su zemlje poput Bugarske, Rumunjske i Srbije, čija se potrošnja na premiju životnih osiguranja po stanovniku kreće oko 20 do 30 dolara.
Hrvatska je upravo negdje u sredini, zarobljena i, što je još gore, ne miče se. Zarobljena veličinom svog tržišta koje je bilo neatraktivno velikim svjetskim specijaliziranim osigurateljima života, neadekvatnim zakonima koji su učinili i čine sve da sputaju razvoj prodaje, poreznim olakšicama za životna osiguranja koje to ustvari više i nisu, bankocentričnim . nancijskim tržištem u kojem su i prodajom životnih osiguranja zavladale banke. Na kraju nas je dostigla i kriza, pa će nam premija po stanovniku u 2009. godini biti veća jedino zahvaljujući još slabijem dolaru.

Tom rezultatu pridonijeli smo i svi mi koji se bavimo životnim osiguranjima jer nismo razvili onakve prodajne mreže kakve su razvili naši kolege u spomenutim zemljama Srednje Europe, a imamo dobar argument i preduvjet. Potreba Hrvata za životnim osiguranjem objektivno je veća nego u većini zemalja iz našeg okruženja. Kao što svi znaju, u Hrvatskoj ima oko 1,5 milijuna zaposlenih i oko milijun umirovljenika. To je katastrofalan omjer koji vjerojatno niti jedna od spomenutih zemalja nema ni približno. Dakle, potreba za dugoročnom discipliniranom štednjom svakog pojedinca u Hrvatskoj je bitno veća nego u zemljama našeg okruženja, s kojima se volimo i moramo uspoređivati, a brojke koje sam gore nabrajao ustvari samo pokazuju koliko pojedina nacija sada štedi za svoje mirovine.
Neki će reći da je u Hrvatskoj provedena mirovinska reforma i da mi tako štedimo za mirovinu. No, to je samo djelomično točno. Danas je tzv. omjer zamjene u Hrvatskoj i dalje na niskoj razini, tj. prosječna mirovina iznosi samo 35 do 40 posto prosječne plaće (u Sloveniji je, primjerice, taj postotak veći od 60 posto). To je prosjek koji se ruinira godinama, a mirovinska reforma, tj. uvođenje drugoga mirovinskog stupa, samo je zaustavila trend ruiniranja. Ako se izdvajanje u drugi stup ne poveća, a to se na srednjoročnom horizontu ne nazire, takvo će stanje ostati još desetljećima, a svima je jasno da nas odlazak u mirovinu sa samo 40 posto dosadašnjih primanja treba činiti nervoznima. Jedino što nas tješi dok gledamo naše brojeve i brojeve zemalja u našem okruženju je to da hrvatsko tržište životnih osiguranja ima golem potencijal. Ako se poigramo malo brojkama i pretpostavimo da za ostalim zemljama Srednje Europe kasnimo šest, sedam godina, zaključit ćemo da je samo pitanje trenutka kad će se hrvatsko tržište životnih osiguranja vratiti na dvoznamenkaste stope rasta, odnosno stope koje znače svake godine 100 do 150 tisuća novih polica na našem tržištu.

Izvor: svijetosiguranja.hr|Neven Tišma