Na nedavno održanom skupu osiguravatelja održanog na Ohridu u Makedoniji imali smo priliku slušati predavanje predsjednika Savjeta biroa, gospodina Ulf Blomgrena. U svome izlaganju gospodin Blomgren objasnio je funkcioniranje pet EU direktiva posebno se osvrnuvši na 4. Direktivu.

Gospodin Blomgren je naglasio potrebu imenovanja ovlaštenih predstavnika za rješavanje međunarodnih šteta kao preduvjet za kvalitetno rješavanje odštetnih zahtjeva koji proizlaze iz prometnih nesreća nastalih izvan zemlje prebivališta osiguranika, te potrebu formiranja Odštetnog tijela i Informacijskog centra članica Zelene karte.

Mislim da regija ima veliki potencijal, a i mjesta za daljni razvoj. Približavate se Europskoj uniji korak po korak, a neke od zemalja regije su uistinu blizu pri čemu je svim zemljama regije ulazak u Europsku uniju jasan cilj. Poznato je da je osiguranje povezano sa stanjem ekonomije u cjelini, a za mene ključna stavka je reguliranje obveza po osiguranju nastalih u međunarodnom transportu i putovanju. Siguran sam da će se u budućnosti povećati ulaganje novca u osiguranje.

Iako ne mogu tvrditi da sam stručnjak za ovo konkretno tržište, mislim da je na ovom području pogođen sam proces sazrijevanja tržišta osiguranja. Poznat mi je podatak da u Makedoniji oko polovicu ukupne premije čine osiguranja od autoodgovornosti. S obzirom da je taj dio premije obavezan on je upravo zbog toga i stabilan. Ozbiljnije će biti pogođeni sektor životnog osiguranja i mirovinski proizvodi dok bi sektor neživotnih osiguranja trebao ostati relativno stabilan.

Poprilično sam siguran da će se Sustav razviti jer većina je zemalja već unutar Sustava zelene karte. Iako još uvijek postoje određeni problemi razvoj se definitivno odvija u pravom smjeru. Bosna i Hercegovina je još uvijek pod monitoringom, a što znači da još uvijek budno pratimo njihovu financijsku stabilnost, reosiguranja i bankovne garancije. Srbija je napravila golem napor kako bi sustigla standarde koji su u sustavu zelene karte potrebni.

Nadam da će se ova konferencija u Makedoniji nastaviti održavati na godišnjoj razini ili barem svake druge godine što bi doprinijelo razvoju osiguranja i na široj razini. Radit ćemo na približavanju dva sustava i to orginalnog sustava zelene karte Ujedinjenih naroda i sustava koji je uređen četvrtom EU direktivom, a koji u principu imaju isti cilj.

U Vašem izlaganju posebno ste istaknuli 4. Direktivu EU prema kojoj su u zemlji članici potrebni Informacijski centar i Odštetno tijelo. Kakav je vaš stav o efikasnosti ujedinjenja te dvije funkcije u nacionalnom uredu za osiguranje?

Moje je osobno mišljenje da je u manjim i srednje velikim zemljama dobro držati ta dva centra blizu iz razloga što u nacionalnim uredima postoji tradicija i znanje pri rješavanju inozemnih zahtjeva. Odštetno tijelo je pak vrlo blizu sadašnjoj ulozi ureda zelene karte. Nekada je ured rješavao svaki zahtjev, no sada se to rješava korespodencijom.

Danas postoji praktično i pravno znanje u uredima za osiguranje kombinirano s kvalitetnom uslugom te mislim da bi u slučaju kada treba organizirati Informacijski centar isti bilo efikasnije približiti Odštetnom tijelu. Iako je ovo bio dugačak odgovor na pitanje mislim da je za manje i srednje velike zemlje bolje držati Informacijski centar i Odštetno tijelo zajedno.

S Garancijskim fondom koji pokriva štetu neosiguranih vozila stvar je malo osjetljivija. Ipak mislim da bi u vidu efikasnosti bilo dobro približiti i uskladiti ulogu Ureda, Garancijskog fonda, te Odštetnog tijela i Informacijskog centra. Bili smo jako zadovoljni kada smo 2006. potpisali Roterdamski ugovor koji je omogućio zajedničko administrativno vođenje Odštetnog tijela i Garancijskog fonda što je uvelike olakšalo situaciju za oštećene.