[ Zvonko Gajski ]
[ Nikola Milijević ]

Vjerojatno je malo onih koji rade u osigurateljnoj industriji, a da im nije poznato ime Mladenke Grgić, predsjednice Nadzornog odbora Euroherca. I to ne samo zbog toga što je supruga Dubravka Grgića, s kojim je tijekom dvadesetak godina izgradila poslovni imperij poznat pod imenom Agram, nego prije svega stoga što je riječ o izuzetnoj osobi na domaćoj gospodarskoj sceni. Uspješna poslovna žena, velika stručnjakinja za međunarodne štete u automobilskom osiguranju, brižna majka troje već odrasle djece i, zbog svoje vedrine i optimizma, uvijek ugodna sugovornica, samo je dio onoga što o Mladenki Grgić kažu oni koji je poznaju. Reklo bi se, prava žena za ova krizna vremena, pa boljeg povoda za novogodišnji intervju i nismo trebali tražiti.

O vama samo lijepe riječi. Što vi na to kažete?

Što reći, osim da se zahvalim na ovom prekrasnom uvodu, ali i svima koji tako pozitivno i lijepo govore o meni. Svi volimo čuti nešto lijepo o sebi, o svojoj obitelji, tvrtki, prijateljima i zapravo o svemu što je na bilo koji način povezano s nama.

Što biste rekli o sebi, svom poslu, čime ste trenutačno zaokupljeni?

Predsjednica sam Nadzornog odbora Euroherc osiguranja već nekoliko godina, a gotovo cijeli radni vijek povezana sam s međunarodnim tržištem, odnosno međunarodnim štetama. Još dok sam radila u odvjetničkom društvu, jednom od najvećih u tadašnjoj Jugoslaviji, bavila sam se istom problematikom, samo u drugoj ulozi. Naime, bili smo na strani oštećenika, koji su naknadu štete potraživali od osiguravajućih društava, kako domaćih tako stranih. Posla je bilo preko glave jer je bivša Jugoslavija bila tranzitna zemlja i imala mnogo stranih posjetitelja. U to vrijeme postotak šteta s inozemnim elementom bio je mnogo veći - oko 30 posto ukupnog broja šteta od automobilske odgovornosti. Danas je ta brojka mnogo manja, samo oko 10 posto. Budući da u odjelu međunarodnih šteta već imamo odličan stručni tim koji može odgovoriti svim zahtjevima struke, danas se ipak mogu malo više posvetiti drugim projektima. Mislim prije svega na naš osigurateljno–medicinski klaster, kojeg čine Sunce osiguranje, Poliklinika Sunce te Sunce medical, kojemu je osnovna djelatnost dobrovoljno zdravstveno osiguranje. Kako je Hrvatska već bila primljena u sustav zelene karte, logičan slijed bio je osnivanje osiguravajućeg društva i u Hrvatskoj, kako bismo svojim osiguranicima omogućili da u inozemstvo putuju sa zelenom kartom. I tu nam je krenulo, tako da je već 1997., dakle nakon samo nekoliko godina poslovanja, Euroherc zasjeo na drugu poziciju rang-ljestvice hrvatskih društava za osiguranje. Na toj se poziciji, na našu veliku radost, i danas nalazi, iako se tržište u međuvremenu jako promijenilo - ne toliko po broju sudionika koliko po strukturi. Nestala su domaća društva, a naši glavni konkurenti u posljednjih nekoliko godina ugledna su strana zapadnoeuropska društva koja u matičnim zemljama visoko kotiraju na njihovim rang-ljestvicama i hvale se visokim udjelima na tržištu. Današnja pozicija Euroherca rezultat je dugogodišnjega predanog rada, hrabrosti, entuzijazma, ali i međusobnog uvažavanja, sklada i harmonije, kvalitete koju smo svakodnevno njegovali u našem i poslovnom i privatnom okruženju. Tome treba dodati iznimno razvijenu vlastitu prodajnu mrežu, investiranje u kapitalne objekte te nastojanje da se dođe u susjedstvo svakog našeg klijenta, što smo velikim dijelom i uspjeli. Danas Euroherc broji dvanaest moderno opremljenih podružnica, a još dvije su u osnivanju - Velika Gorica i Slavonski Brod, ima više od 600 prodajnih mjesta te više od 1000 zaposlenika.

Uza sve poslove, našli ste vremena i za obitelj. Imate troje djece i, koliko znam, svi nastavljaju ili imaju namjeru nastaviti roditeljskim stopama.

Ja bih rekla da sam uz obitelj, koja mi je uvijek bila na prvome mjestu, našla vremena i za posao, ili bolje reći sve u svoje vrijeme. Prvo dijete sam dobila u 21. godini, ubrzo je došlo i drugih dvoje, tako da su neke stvari otišle u fazu mirovanja. Iznimno sam sretna što mi je obitelj omogućila da prvih nekoliko godina provedem s djecom u Ljubuškom, da su naša djeca imala doista bezbrižno i sretno djetinjstvo, a i zdravstveni kartoni su im, ako zanemarim redovita cijepljenja, ostali prazni. Kako nisu išli u vrtiće, jaslice niti kod drugih obitelji na čuvanje, bili su pošteđeni svih neugodnosti koje prate to razdoblje u razvoju djece. Do 28. godine posvetila sam se djeci, ali i našla vremena za posao jer nam je ured bio stotinjak metara od kuće. Danas s ponosom mogu reći da su moja djeca odrasli ljudi, diplomirani pravnici i rade u našim tvrtkama. Sin Mirko je back office junior u Euroherc osiguranju, Renata je položila pravosudni ispit i radi u odvjetničkom društvu, a druga kći Matea radi na štetama u Jadranskom osiguranju, gdje je u početku radila na šalteru stanice za tehnički pregled vozila. Sin se oženio i počastio me najljepšom ulogom koja se može dogoditi jednoj ženi – bake. Nisam mogla zamisliti da će mi sin, koji mi je sve na svijetu, postati tek "obični ukućanin", a unuk centar svijeta. Svima želim da to osjete...

Kažu da se dobro snalazite u sklapanju poslova sa stranim partnerima, govorite strane jezike, što znači i da mnogo putujete.

Putovanja su moja strast. Putujem puno, uglavnom poslovno, a pravi doživljaj je kad se može iskoristiti prigoda pa ostati još koji dan u nekoj svjetskoj destinaciji. Onda se zbilja dogodi spoj ugodnog i korisnog. Što se tiče stranih jezika, oduvijek su mi bili posebna okupacija i moram priznati da su mi uvijek dobro išli. U početku je to bilo školsko učenje i znanje, ali i tada sam bila puno bolja od drugih. Kasnije, kad sam shvatila važnost poznavanja stranog jezika i mogućnosti izravne komunikacije bez prevoditelja, još 80-ih godina odvažila sam se i otišla u Beč kako bih se posvetila učenju njemačkoga. Učila sam danonoćno i to mi je bilo jedno od težih razdoblja u životu, ali se isplatilo. Poznavanje stranog jezika nije nužno uvjet da se dobro snalazite u sklapanju poslova sa stranim partnerima. To odlično mogu raditi i uz pomoć prevoditelja, ali poznavanje stranog jezika olakšava komunikaciju i upoznavanje drugih tržišta, kultura, civilizacija...

Koliko vam vremena treba da se spremite za put?

Deset minuta.

Koliko se poslovanje stranih osiguravajućih društava razlikuje od domaćih, posebno u odnosu prema klijentima?

Od stranaca smo naučili da je klijent svetinja, i to je dobro. No, kad smo tome dodali i našu, mediteransku prisnost, stekli smo malu prednost pred stranim osigurateljima. Domaća etablirana društva imaju razgranatu prodajnu mrežu, sagradila su kapitalne objekte i dostupna su klijentu. Reklo bi se da su im u susjedstvu. S druge strane, imam osjećaj da inozemni još važu hoće li tu ostati ili ne. Nitko od njih ne gradi kapitalne objekte kao što rade u matičnim zemljama Njemačkoj, Austriji, Italiji... Kad smo već kod ozbiljnih tema, domaći osiguratelji imaju mnogo prigovora na odnos države i nadzornog tijela prema struci.

Je li tako i u drugim europskim zemljama i kako postići veći utjecaj struke na donošenje zakona i propisa?

Ako je toga i bilo dosad, čini se da će se ubuduće prigovori svesti na minimum, s obzirom na to da su na posljednjim Danima osiguranja otklonjeni svi nesporazumi i da slijedi čvršća povezanost osiguravajućih društava sa zakonodavcem i nadzornim tijelom. Naš novi, Europi prilagođen Zakon o osiguranju, koji je donesen potkraj 2005. i na snagu stupio 1. siječnja 2006., doživio je nekoliko izmjena i dopuna. Promjenom zakonodavstva svi smo bili suočeni s mnoštvom novina, koje smo u hodu morali i učiti i primjenjivati u praksi, pa je bilo nesporazuma između regulatora i struke.
Čini se da i ujedinjena Europa ima mnoštvo izmjena vezanih uz implementaciju novih direktiva i nije ista situacija u tzv. starom dijelu EU i novom. No, ne može se reći da nema suradnje između zakonodavca i struke. Svake godine idem na ERA-u, najprestižnije okupljanje struke gdje se kreira osigurateljna politika, a prijedlozi, odnosno eventualna rješenja, dalje se prezentiraju Europskoj komisiji te raznim povjerenstvima i radnim skupinama. Postoje i u Europi zakoni koji se nisu mijenjali po 50 ili više godina, što znači da su doneseni studiozno. Kod nas se, na žalost, zakoni uglavnom donose po hitnom i ubrzanom postupku, pa struka gotovo nije u prilici sudjelovati u pripremnom procesu. Veliku drskost i bahatost pokazala je država pri donošenju Zakona o obveznim osiguranjima, odnosno odredaba o Garancijskom fondu. Jedan tekst vidjeli smo u prijedlogu koji je upućen u saborsku proceduru, a drugi je bio u važećem zakonskom tekstu kojeg smo dobili nakon usvajanja. Neki stariji pripadnici ove naše zajednice rekli bi: "Tako se nije postupalo ni 1946.".
Osiguratelji su najviše oštećeni potezom države prilikom donošenja novog Zakona o zdravstvenom osiguranju, kad je jednom pravnom subjektu na tržištu dopustila da zavuče ruku u blagajnu drugoga i uzme koliko mu treba bez ikakve utemeljenosti. Spomenutim odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju, HZZO će se financirati dijelom i iz premije obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Najprije su nam uzeli 10 posto funkcionalne premije, a poslije, nakon brojnih pritisaka medija i osiguratelja, taj je iznos smanjen na sedam posto, ali to je još uvijek puno više od stvarne štete koju osiguratelji trebaju platiti HZZO-u. Osiguratelji jesu za to da se HZZO-u plaća paušalni iznos kao naknadu za troškove liječenja njihovih osiguranika, kao što je to slučaj u Njemačkoj, Italiji, Sloveniji i nekim drugim europskim zemljama, no taj paušal mora biti realan. I mi i HZZO imamo egzaktne ulazne podatke, oni točno znaju koliko im godišnje plaćamo, a to znamo i mi, i brzo bi se mogli dogovoriti. Osiguratelji bi, vjerujem, pristali i na četiri posto, iako je i to više od stvarnih troškova, jer bismo time izbjegli visoke troškove pojedinačne obrade šteta, angažiranja stručnjaka, odvjetnika, sudskih parnica. Umjesto toga država određuje paušal iz nečega, a mi nemamo pojma iz čega.

Godina je na izmaku, najgora od ratnih, kažu. Kako je u tome prošla vaša matična kuća Agram, a kako Euroherc, gdje ste predsjednica Nadzornog odbora?

Što se tiče ove poslovne godine, izvjesno je da ćemo ponoviti prošlogodišnji rezultat u osigurateljnom dijelu, posebice u neživotnim osiguranjima. Životna i dobrovoljna zdravstvena malo će podbaciti, ali samo u odnosu na plan, te će dosegnuti lanjski prihod, što je s obzirom na ukupna gospodarska kretanja vrlo dobar rezultat.

Je li vas recesija natjerala na otkaze?

Ne, naprotiv, nastavili smo s tempom zapošljavanja iz prijašnjih godina, a to je 200 do 300 novih zaposlenika godišnje.

Kad smo već spomenuli Agram, dosad je bio pozicioniran kao koncern. Ove se godine, koliko znam, to promijenilo.
Što je sada Agram i koji su razlozi za promjenu?

Što se mene tiče, Koncern Agram je danas isto što je bio i prije… Dakle, to je asocijacija samostalnih trgovačkih društava koja se bave komplementarnim djelatnostima s ciljem maksimalna iskorištavanja zajedničkih resursa, ali i korištenja sukladnih funkcija različitih društava. Liderskom pozicijom na tržištu postao je značajan igrač, ali i kotač u razvoju gospodarstva kako Republike Hrvatske tako i BiH. Koncern Agram je grupacija od nacionalnog značenja svake od navedenih zemalja. Vlastitom i prepoznatljivom infrastrukturom oplemenjuje okolinu brojnih gradova diljem Hrvatske i BiH, s jedinstvenom porukom svim stanovnicima i drugim gospodarskim subjektima: "Stabilan smo sustav koji se svojom djelatnošću planira baviti dugoročno".
S druge strane, Agram nikad nije bio koncern u smislu da smo imali tvrtke kćeri i slično. Za nas je koncern bio asocijacija trgovačkih društava koja samostalno, ali doista samostalno, djeluju na tržištu i u svojoj djelatnosti, imaju svoja tijela, sukladno Zakonu o trgovačkim društvima, poštuju odredbe propisanih zakona. Nikakvih ugovora nema među našim društvima. Naziv Koncern bio je naš marketinški potez da se kao grupacija predstavimo na hrvatskom tržištu. Osiguravajuća društva su generirala razvoj Koncerna, ali kako su na snagu stupile odredbe izmijenjenog Zakona o osiguranju o promidžbenim aktivnostima, od tada su društva primorana voditi vlastitu promidžbenu aktivnost, i to poštujemo.

U sastavu Agrama su čak četiri osiguravajuća društva koja drže petinu hrvatskoga tržišta. U kuloarima se može čuti da bi se uskoro taj broj mogao smanjiti, odnosno da će Agram životno osiguranje biti ponuđeno na prodaju? Je li to istina ili je riječ samo o traču i dezinformaciji?

Kad se odlučimo ili ako se ikad odlučimo na prodaju bilo čega, javnosti će to biti objavljeno u obliku službene informacije, a ne trača ili dezinformacije. Tako smo dosad nastupali. Uostalom, zašto bismo prodavali Agram životno osiguranje kad je ono i u ovoj kriznoj godini poslovalo bolje od većine konkurenata? Otkup polica nešto je veći, ali ne i zabrinjavajući, a portfelj tvrtke je stabilan i nisu ga ugrozila recesijska zbivanja. I da zaključim: Agram life je stabilno društvo i ostaje u vlasništvu Koncerna.

Prisustvujete svim većim okupljanjima i savjetovanjima domaćih osiguratelja. Pa ipak, ove vas godine nije bilo na Danima hrvatskog osiguranja u Opatiji. Zašto?

Doista mi je žao što nisam bila na ovogodišnjim Danima osiguranja, koji su prvi put okupili i relevantne predstavnike države (Hanfe, Ministarstva financija), kako je to nekad i bilo zamišljeno. U isto vrijeme u Opatiji je održano tradicionalno savjetovanje "Ekonomska politika Hrvatske u 2010. godini", pa se velik broj ljudi iz osiguranja odlučio prisustvovati tom važnom događaju.
Organizatori Dana osiguranja morali bi voditi računa i o terminu održavanja.

Teme koje su obrađivane na Danima osiguranja obrađuju se i na stručnom savjetovanju Hrvatskog ureda za osiguranja, pa gotovo i nema neke velike razlike. U posljednje vrijeme HUO-a je proširio krug članica, pa se tako i s temama otišlo u druga područja osiguranja – izvan obrade međunarodnih šteta. No dobro je da je učinjen velik pomak u komunikaciji između države i osiguratelja.

Upisali ste doktorski studij na Pravnom fakultetu. Kako vam ide uza sve ostale obveze?

Malo usporeno, moram priznati. Odslušala sam sva predavanja u tri semestra i položila neke ispite. Da vam pokažem indeks? Prava sam štreberica, sve same četvorke i petice. Najzahtjevnije je to što prije svakog izlaska na ispit morate napisati i seminarski rad i tek onda pristupiti usmenom dijelu. Nije baš lako odvojiti vrijeme i sve to posložiti, ali kako me svi već pitaju za doktorat, morat ću ga ipak završiti.

Bira se predsjednik države. Imate li svog favorita?

Baš ste me našli! Ali, rekla sam da ću odgovoriti na svako pitanje, pa ću i na ovo. Nisam osoba koja neće moći zaspati ako njezin favorit ne pobijedi na predsjedničkim izborima. Svakako je zanimljivo pratiti što se događa i kako se kandidati predstavljaju. Evo u posljednje vrijeme imamo premijerku i moram priznati da mi je izuzetno drago vidjeti ženu na tako važnoj poziciji. A kako je tek hrabro i dostojanstveno preuzela funkciju! U tom kontekstu voljela bih da i na čelo države zasjedne žena, što ne znači da je neka od sada nominiranih kandidatkinja moj favorit. Naprosto, voljela bi da ima više ženskih kandidata i na predsjedničkim izborima, ali nisam baš sigurna da će mi se ta želja ostvariti.

Jeste li spremili božićne darove. Što ćete pokloniti mužu i djeci?

O božićnim poklonima za članove moje obitelji još ne razmišljam. Prvo idu pokloni za djecu naših zaposlenika, uz prigodni program i Djeda Božićnjaka, zatim božićnica za zaposlenike, pa tek onda ostalo. To je tradicija koju njegujemo godinama i ne mislimo je napustiti, bez obzira na sve gospodarske krize, recesije ili kako već ta stanja zovemo.
Što ću pokloniti mužu i djeci, pitanje je na koje još nemam odgovor, ali znam da će svi božićni darovi biti pomno odabrani, dobro upakirani i praćeni emocijom. Svaki dar koji predam članovima obitelji obično izazove duboku reakciju - emocija mora biti prisutna. Ako je nema, nisam postigla svrhu. Jednom sam kupila dvije velike papige – koje je to iznenađenje bilo kad sam se pojavila s krletkama i papigama!

Potječete iz imućne obitelji i nikad ne skrivate da ste i sami imućni. Imate li problema zbog toga?

Biti pripadnikom imućne obitelji nije sramota, svoj imetak skupljamo zajedničkim snagama već trideset godina i sretni smo što smo ovdje gdje jesmo. Zbog toga zaista nemam nikakvih problema. Štoviše. Ipak, najsretnija sam zbog svoje djece, koju smo, unatoč ovim turbulentnim vremenima, uspjeli izvesti na pravi put i dovesti do akademske zajednice. Sve ostalo je u njihovim rukama.

U jednom razgovoru kazali ste kako ste svakih nekoliko godina na početku - i u poslu i u privatnom životu. Ima li nekih novih početaka u sljedećem razdoblju?

Još uvijek vježbam biti dobra baka. Preselili smo u novu kuću, gradimo specijalnu bolnicu. Eto i brige i razbibrige za sljedeće razdoblje.

Izvor: svijetosiguranja.hr