«U policijskom izvješću, koje je dostavljeno osiguratelju, stoji da sam odgovoran za štetu, jer je moje vozilo, zbog loših i istrošenih guma, proklizilo i udarilo u vozilo ispred mene… Kod davanja prijave štetnog događaja djelatnik osiguravajućeg društva me upozorio da ću morati sam platiti odštetu vlasniku vozila koje sam udario… Pošto sam vozilo posudio za jednu vožnju od svoga prijatelja, a on je osiguran, zašto bih ja morao platiti štetu, a ne on kao vlasnik vozila…», pitanje je našeg čitatelja K.Č.

Ovaj slučaj pokazuje da se vremena mijenjaju i da osiguratelji koriste svoja prava iz zakona, odnosno iz ugovora o osiguranju. Jedno od takvih, koje dosada nije bilo aktualno i osiguratelji ga nisu često koristili, jeste pravo regresa prema osiguranoj osobi, koja je uzrokovala štetu trećoj osobi rabeći tehnički neispravno vozilo. Naime, u Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, u čl. 24., među slučajevima u kojima osiguranik gubi pravo iz ugovora o osiguranju, nalazi se i slučaj pod st. 1. t.6.» ako je šteta nastala zbog toga što je vozilo bilo tehnički neispravno, a ta je okolnost vozaču vozila bila poznata». U tom slučaju osiguratelj će trećoj oštećenoj osobi platiti naknadu pretrpljene štete. No, kako je platio nešto što po ugovoru i zakonu nije morao platiti, ima pravo regresirati isplaćenu štetu od svoga osiguranika. Da bi osiguratelj uspio u svom regresnom zahtjevu moraju se kumulativno ispuniti slijedeći preduvjeti: 1) da se radi zaista o tehnički neispravnom vozilu, 2) da je tehnička neispravnost isključivi uzročnik nezgode odnosno štete, 3) da je vozač znao da je vozilo tehnički neispravno i 4) da osiguratelj dokaže činjenice navedene pod 1. do 3. Ako osiguratelj uspije dokazati navedene činjenice, ima pravo regresirati isplaćenu odštetu i to od osigurane osobe. Naime, kod osiguranja od automobilske odgovornosti osigurana osoba je «osoba čiji je imovinski interes osiguran». Kako za štetu odgovara ne vlasnik vozila nego, umjesto njega, «osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi» (čl. 1066. Zakona o obveznim odnosima ) logična je odredba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji, za slučaj tehničke neispravnosti vozila, kao regresnog dužnika navodi vozača tehnički neispravnog vozila. Dakle, u slučaju našeg čitatelja, on jeste mogući regresni dužnik osiguratelju. Valja upozoriti i na to da je u ovom slučaju regresni dug ograničen na maksimalnih «12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku». Naravno, osiguratelju će najteže biti dokazati da je vozač znao za izlizane gume i tehničku neispravnost i da je unatoč tome koristi tehnički neispravno vozilo. Ovaj Zakon, za razliku od nekih drugih, ne rabi formulaciju «znao ili morao znati» odnosno «poznata ili mu je morala biti poznata», već kaže, a ta je okolnost vozaču bila poznata». Dakle, traži se da je vozaču okolnost tehničke neispravnosti vozila doista bila poznata. U konkretnom slučaju, ako se istrošenost guma nije mogla primijeniti bez posebnog ispitivanja-pregleda, očito je, ne postoji saznanje vozača za tehničku ispravnost, pa će i regresirani zahtjev osigurratelja biti neosnovan.