Allianzovo Izvješće o globalnom financijskom bogatstvu: godina bez dobitnika

Allianz je predstavio deseto izdanje Izvješća o globalnom bogatstvu, koje detaljno analizira imovinu i dugove kućanstava u više od 50 zemalja diljem svijeta. Bila je to sumorna praizvedba: godine 2018. po prvi su puta financijska imovina u industrijaliziranim zemljama i financijska imovina zemljama u razvoju istodobno zabilježile pad; takvo što se nije dogodilo niti 2008. godine, na vrhuncu tadašnje financijske krize.

Štediše diljem svijeta našle su se u škripcu: s jedne strane rastući trgovinski sukob između SAD-a i Kine, beskonačna „saga“ o Brexitu i sve veće geopolitičke tenzije, a s druge zaoštravanje monetarnih uvjeta i (najavljena) normalizacija monetarne politike. Burze su, naravno, reagirale očekivano: globalne cijene dionica pale su za otprilike 12 posto prošle godine. To je izravno utjecao na rast imovine. Globalna bruto financijska imovina privatnih kućanstava pala je za 0,1 posto i ostala više-manje nepromijenjena, na 172,5 bilijuna eura. „Rastuća nesigurnost uzela je svoj danak“, istaknuo je Michael Heise, Allianzov glavni ekonomist. „Raspad globalnog ekonomskog poretka koji se temelji na pravilima toksičan je za akumulaciju bogatstva. To je vidljivo i iz brojki koje se odnose na rast imovine: trgovina nije igra nultog zbroja. Svi su ili na dobitničkoj strani – kao u prošlosti – ili na gubitničkoj strani – kao što je bio slučaj prošle godine. Kod agresivnog protekcionizma nema dobitnika“.

Zaustavljeno je približavanje siromašnijih i bogatijih zemalja

Godine 2018. bruto financijska imovina na tržištima u razvoju ne samo da je po prvi puta pala, već je pad od -0,4 posto bio izraženiji od istovremenog pada u industrijaliziranim zemljama (-0,1 posto). Ključnu ulogu odigrao je slab razvoj u Kini, gdje je imovina pala za 3,4 posto. Međutim, ostala važna tržišta u razvoju, poput Meksika i Južnoafričke Republike, morala su nadoknaditi i značajne prošlogodišnje gubitke.

Riječ je o nevjerojatnom preokretu u trendovima. Tijekom protekla dva desetljeća, rast financijske imovine u siromašnijim regijama u prosjeku je iznosio 11,2 postotna boda više nego rast koje su bilježile bogatije regije, čak i ako u izračun uključimo 2018. godinu. Čini se kako su trgovinski sukobi u siromašnijim zemljama iznenada zaustavili proces njihova sustizanja bogatijih zemalja. No ni industrijalizirane zemlje nisu bolje prošle: Japan (-1,2 posto), zapadna Europa (-0,2 posto) i Sjeverna Amerika (-0,3 posto) također su se morale nositi s negativnim rastom imovine.

Istočna Europa: novi prvaci rasta

Bruto financijska imovina kućanstava u istočnoj Europi 2018. godine skočila je za 8,0 posto, što je prvi puta od 2011. godine da je ta regija rasla brže od dvije ostale regije u razvoju, Latinske Amerike (+7,1 posto) i Azije bez Japana (-0,9 posto). Takav snažan rast, međutim, rezultat je ponajviše brzog rasta u zemljama nečlanicama Europske unije, poput Turske i Rusije.

Pogledamo li strukture portfelja, vidjet ćemo iznenađujuće stabilne navike štednje u istočnoj Europi: primjerice, udio bankovnih depozita ostao je više-manje nepromijenjen tijekom protekla dva desetljeća, na otprilike 55 posto. S druge strane, u Aziji je taj udio pao za čak 16 postotnih bodova jer su se štediše prebacile na sofisticiranije štedne proizvode. Toga nije bilo u istočnoj Europi: udio vrijednosnih papira, tj. štednje uložene u kapitalna tržišta čak je zabilježio blagi pad. I udio osiguranja i mirovina također je u padu još od 2010. godine; zabilježenih 10,5 posto značajno je niže od istih udjela u ostale dvije regije u razvoju. Osim toga, to je tek treći po redu udio na svjetskoj razini.

„Riječ je o paradoksu navika štednje“, istaknula je Michaela Grimm, suautorica izvješća. „Istočnoeuropske zemlje stare iznimno brzo i mnogi štede više kako bi „pojačali“ mirovine. No čini se kako ne odabiru proizvode koji nude najučinkovitiju zaštitu u poodmakloj dobi, poput životnih ili rentnih osiguranja. Digitalizacija bi trebala biti dobrodošlo sredstvo koje nudi privlačna rješenja u tom području. Istočna Europa mora se pripremiti za neminovni demografski cunami“.

Rast obveza stabiliziran na visokoj razini

Obveze kućanstava prošle su godine na globalnoj razini skočile za 5,7 posto, što je tek nešto manje od 6,0 posto zabilježenih godinu dana ranije, ali i puno više od dugoročne prosječne godišnje stope rasta od 3,6 posto. Globalni omjer zaduženosti (obveze kao postotak BDP-a), međutim, ostao je stabilan, na 65,1 posto, i to zahvaljujući još uvijek snažnom ekonomskom rastu. U tom je pogledu većina regija zabilježila slične rezultate. U istočnoj Europi omjer zaduženosti čak se nije puno promijenio od financijske krize, što je u izrazitoj suprotnosti od situacije u Aziji (ne uključujući Japan), gdje je omjer zaduženosti porastao za više od 20 postotnih bodova u posljednjem desetljeću.

„Dinamika zaduživanja u Aziji te posebice u Kini zabrinjava“, izjavila je Patricia Pelayo Romero, suautorica izvješća. „Kineska kućanstva već sada su, relativno govoreći, zadužena kao, primjerice, kućanstva u Njemačkoj ili Italiji. Posljednji puta smo tako brzi rast privatne zaduženosti vidjeli u SAD-u, Španjolskoj i Irskoj netom prije financijske krize. U usporedbi s većinom industrijaliziranih zemalja, razine duga u Kini još uvijek su osjetno niže. No nadzorne agencije ne bi više trebale stajati po strani i promatrati. Rast na osnovu zaduživanja nije održiv – čak ni Kina nije imuna na izbijanje dužničke krize“.

Zbog snažnog rasta obveza, neto financijska imovina, tj. razlika između bruto financijske imovine i duga, na globalnoj je razini na kraju 2018. godine pala za 1,9 posto na 129,8 bilijuna eura. Zemlje u razvoju zabilježile su posebno veliki pad: neto financijska imovina pala je za 5,7 posto (industrijalizirane zemlje: -1,1 posto); s druge strane, istočna Europa ostvarila je rast od 6,6 posto.

Hrvatska: financijska imovina zabilježila rast usprkos globalnom trendu

Bruto financijska imovina hrvatskih kućanstava skočila je prošle godine za 4,0 posto, što je nešto više od stope rasta od 3,3 posto zabilježene godinu dana ranije. Za tako dobar rezultat ponajviše su zaslužni osiguranje i mirovine, koji čine četvrtinu ukupne financijske imovine i koji su ostvarili rast od 6,1 posto; to je, međutim, najslabiji rast u proteklih sedam godina. Bankovni depoziti čine više od polovice portfelja, a zabilježili su rast od 4,4 posto, što je najviši njihov rast u zadnjih sedam godina. S druge strane, prošle su godine vrijednosni papiri zabilježili razočaravajuće nisku stopu rasta – tek 0,5 posto. Rast obveza iznosio je 4,6 posto, što je potvrda daljnje normalizacije nakon godina tijekom kojih su hrvatska kućanstva smanjivala svoj dug: u razdoblju između 2011. i 2016. godine njihov je dug pao za 10 posto. Omjer zaduženosti kućanstava na kraju prošle godine iznosio je 35,3 posto, što je oko sedam postotnih bodova niže od rekordno visokog duga iz 2010. godine.

„Zbog rastućih obveza prošle je godine neto financijska imovina u Hrvatskoj porasla za samo 3,8 posto, što je njezin najslabiji rast u proteklih sedam godina. S neto financijskom imovinom od 10.560 eura po glavi stanovnika Hrvatska je ostala na 33. mjestu na popisu najbogatijih zemalja (financijska imovina po glavi stanovnika, vidjeti tablicu vodećih dvadeset), iza Grčke (31. mjesto). Na vrhu je SAD ponovno smijenio Švicarsku, ponajviše zahvaljujući snažnom dolaru. Dugoročno gledajući, uzmemo li u obzir kako se taj popis mijenjao od početka ovog stoljeća naovamo, neminovan je napredak brojnih istočnoeuropskih zemalja: među dobitnicima su tri baltičke države (skok od šest mjesta), Rusija (skok od šest mjesta), Bugarska (pomak prema gore od četiri mjesta) i Mađarska (napredak za tri mjesta). Istovremeno se Hrvatska ponašala više kao neka zapadnoeuropska zemlja te pala za dva mjesta.

Tek manja prepreka?

Po prvi puta u više od jednog desetljeća srednja klasa po globalnom bogatstvu nije zabilježila rast: na kraju 2018. godine približno 1.040 milijuna ljudi (među njima i više od milijun Hrvata) pripadalo je kategoriji srednje klase po globalnom bogatstvu – što je više-manje isti broj ljudi kao i godinu dana ranije. S obzirom na pad imovine u Kini, to i nije veliko iznenađenje. Naime, dosad je rast globalne srednje klase uglavnom ovisio o Kinezima: gotovo polovica članova spomenute klase govori kineski, baš kao i 25 posto više klase. „Još uvijek postoje brojne prilike za globalni prosperitet“, istaknuo je Arne Holzhausen, suautor izvješća. „Kada bi ostale gusto naseljene zemlje, poput Brazila, Rusije Indonezije i naročito Indije, imale razinu i raspodjelu bogatstva usporedive s onima u Kini, srednja klasa po globalnom bogatstvu porasla bi za oko 350 milijuna ljudi, a viša klasa za oko 200 milijuna ljudi. I globalna bi raspodjela bogatstva bila ujednačenija: na kraju 2018. godine najbogatijih 10 posto svjetske populacije posjedovalo je otprilike 82 posto ukupne neto financijske imovine. Upitna globalizacija i slobodna trgovina trenutno lišavaju milijune ljudi diljem svijeta njihovih prilika za napredovanje“.

Izvor: svijetosiguranja.eu


Posted on Thursday, September 26, 2019 (Archive on Thursday, November 07, 2019)
Posted by Redakcija  Contributed by
    

Rating:
Comments:
Save

Current Rating: